Adam Ondra nije samo još jedan talentirani junior! Momak je puno više - njegov pristup je drugačiji... >>>
Adam Ondra se uhvatia onoga što nikome nije bilo milo - ponavljanja starih, neponovljenih top smjerova!
Gomilanje teških uspona koji su postavljali nove standarde je počelo još 80-tih, a kulminiralo je tijekom 90-tih. Sve bi bilo u redu i puno objektivnije da su se takvi smjerovi ponavljali, a ocjene komentirale, međutim to je bila rijetkost.
Ekipa se uglavnom orjentirala na otvaranje novih smjerova, mada je svima bilo jasno kako se istinski korak naprid može napravit tek kad se riješe povijesne dvojbe oko svih onih starih i neponovljenih...
Ondra je prije par dana u Schleier Wasserfallu ponovia jedan od takvih - Open air za kojeg kaže da mu je najteže što je ikada ispenja i potvrdia nagađanja da se radi o težini 9a+, iako ga je njemački as Alex Huber ocjenia sa 9a, nakon prvog uspona 1996.!
Open air je sada i službeno prvi svjetski 9a+, s obzirom da se do sada računalo da je to Orujo (Bernabe Fernandes, 1998. nema ponavljanja) tj. Realization (Chris Sharma, 2001.,5-6 ponavljanja).
Nama, kao publici, je izuzetno drago da je netko odlučia uvesti reda u taj povijesni penjački kupus i ne sumnjamo da će se u dogledno vrime Ondra suočit i sa dva najkontroverznija, nikad ponovljena smjera na svitu - Akira (9b, Fred Roughling, 1995.) i Chilam Balam (9b+, Bernabe Fernandes, 2003.).
Asu svaka čast!
p.s. I ne zaboravimo da Ondra ima tek 15 godina, a za Open air je potrošia samo 9 pokušaja u pet dana...
> Kapa doli Alexu Huberu, ovdje snimljen upravo u Open airu, 1996.!
> Najteži pokret u smjeru, minjanje srednjaka na ničemu...
> Ondra u Open airu - 12 godina posli...
> As ne priznaje onu staru "vjerovatno se u međuvremenu neko hvatište odlomilo..."
