Marjan 86.
Posljednjih smo dana sa posebnim ponosom i zadovoljstvom obrađivali materijal i intenzivno razmišljali kako da prikažemo ovaj veliki ako ne i najveći događaj u povijesti našeg sporta na ovim područjima. SPK Marulianus i njegovi članovi od kojih su neki od njih i sami sudjelovali u organizaciji kao članovi AO PD Mosor smatraju da se premalo zna o ovom spektaklu s kojim je praktično započela priča o sportskom penjanju u Hrvatskoj, te smo se potrudili i za Vas nabavili gotovo cijelu dokumentaciju o spomenutom događaju te ćemo Vam pokušati kroz jednu reportažu šireg spektra približiti i prikazati kako je to bilo, i pomoći vam da spoznate kako je tada bilo stanje u penjanju uopće.
Da bi uopće razumjeli atmosferu tog vremena i gdje je uopće slobodno-sportsko penjanje tada bilo, morate znati da su alpinisti, pretežno iz neshvaćanja, u to vrijeme žestoko osuđivali bilo kakve aktivnosti vezane uz spitove i slobodno penjanje, ali naravno, ne svi. To pokazuje činjenica da je glavni sudac na oba natjecanja bio nitko drugi do Stanislav Gilić.
Ivica Piljić odigrao je ogromnu ulogu(možemo slobodno reći i presudnu) u ovim trenutcima jer je bio dovoljno diplomatski drzak i karizmatičan da oko sebe okupi par entuzijasta i pokrene kotač jednog potpuno novog sporta. Paralelno se razvijalo penjanje i u svijetu, vjerovali ili ne Hrvatska je bila jedna od naprednijih, pa je tako naš Pilja bio na svim najvažnijim događanjima u početku, kako natjecanjima, tako i osnivačkim skupštinama ICCC na svjetskoj razini.
Pilja je i sa penjačke strane bio aktivan i zajedno sa Ivicom Matkovićem-Matanom otvarao je prve sportsko penjačke uspone na Marjanu. Matan je bio apsolutni zagriženik i svakako je odigrao ogromnu ulogu svojim penjanjem i uređivanjem novih sportskih smjerova, u početku najviše na Marjanu, poslije i svugdje okolo. Informacije radi, Matan je u tom periodu i kasnije ispenjao 50-ak prvenstvenih linija na našoj najtežoj prirodnoj stini, Markezinoj gredi, koristeći samo dodatnu opremu (trad climbing). Uz Matana, Boris Čujić je definitivno ime koje vezujemo za najteže ispenjane sportske uspone u tim danima.
To su bili počeci sportskog penjanja kod nas.
ZANIMLJIVOSTI SA NATJECANJA
Natjecanje je održano od 04.-06.Travnja1986. godine pod imenom "Takmičenje u sportskom penjanju Marjan 86".
Koliko je ekološka svijest tada visoko kotirala kod penjača u to vrijeme govori i podatak o raspravi koja se odigrala u organizacijskim krugovima - da li dozvoliti natjecateljima korištenje magnezija ili ne i koliko će to utjecati na okoliš i Šantine stine u cjelini. Na sveopće zadovoljstvo natjecatelja dozvoljeno je korištenje magnezija u smjerovima iznad teškoće VI+(UIAA). Pročitajte elaborat Marjana 86.
Na Marjanu 86 su se penjali slijedeći smjerovi u dva dana natjecanja (za zagrijavanje i za samo natjecanje):
- Poprdenka VI+
- Paukov strop VI+
- Popaj VII
- Ogledalo VII
- Čarlijev klub VIII
- Marulianus IX
Ovi smjerovi bili su uređeni neposredno prije natjecanja.
Pročitajte pravila natjecanja.
Penjala su se dva smjera u finalu, prvi finalni smjer Čarlijev klub VIII (UIAA) ispenjala su samo dva penjača, Tadej Slabe i Metod Škarja, dok najteži, Marulianus (tadašnja okvirna ocjena bila je IX ) nije ispenjao nitko- većina penjača je padala u detalju sadašnjeg Marjana 86 (bivši Ulaz u Marulianus) . I u ovom smjeru izdvojili su se Slabe i Škarja koji su jedini dosegnuli izlaz iz stropa.
Pročitajte izviješće suca.
Mislimo da nije potrebno govoriti o popularizaciji sportskog penjanja postignutoj ovim događajem. Ovo je natjecanje odjeknulo kao bomba u krugovima penjača pa su tako godinama poslije dolazili najbolji svjetski penjači vidjeti naš Marjan i usput, okušati se u Marulianusu.
JBT, Vili Guček, Marko Lukič, Martina Čufar(OS), samo su neka od imena poznatijih. Nakon Marjana 86 dogodio se i Marjan 87, a potom su hrvatski penjači nastavili trend te organizirali Velu Dragu 87, Art rock 89 itd.
OSVRT ORGANIZATORA
Marjan 86, dvadeset godina poslije. Što reći? Puno je to godina. Pa ipak, još se mogu prisjetiti tog osjećaja. Zanosa da je penjanje jedina prava stvar i da su naše svete Šantine stine, idealne za jedan novi način penjanja. Sportski!
Jedino sam uspio nagovorit Ivicu Matkovića da uložimo svoje vrijeme i trud i naravno, svoje spitove u penjanje na Marjanu. Prvi smjer koji smo otvorili skupa u Listopadu 1984. bio je PIMI. Kratica od Piljić Ivica, Matković Ivica.
Na Kleku smo, 1985. godine prvi put vidjeli slajdove iz Bardonecchije, i penjačkog natjecanja održanog te iste, 1985. godine. Odmah mi je sinula ideja da i mi možemo organizirati isto i tako promovirati penjanje, novi sport u Hrvatskoj.
Ideja je našla svoje entuzijaste unutar Alpinističkog Odsjeka Planinarskog društva Mosor i vrijedno smo se uhvatili posla. Kako je na kraju ispalo, bili smo uspješni organizatori tada četvrtog sportsko penjačkog natjecanja u svijetu. Bili smo vrlo, vrlo sretni radi uspjeha našeg natjecanja, Marjan 86.
Sjećam se završnice Marjana 86 i Tadej Slabeovog pokušaja uspona "Marulianusa". Kojeg li spektakla za nazočne Splićane.
Ivica i ja smo bili jako zadovoljni da smo finalni natjecateljski uspon "Marulianus", uspješno uredili, osigurali i bili tvrdo uvjereni da je smjer prepenjiv iako ga tada ni Tadej nije mogao ispenjati. Tijekom uređenja uspona Ivica i ja smo povezali sve penjačke pokrete nakon dugih odmaranja. Na temelju istog smo postavili i spitove za osiguranje.
Ispostavilo se da smo uistinu bili vizionari. Jer smer je prvi ispenjao godinu dana kasnije,naravno, Tadej Slabe. Tada je to bio najteži sportsko penjački smjer u području Splita i ostao je to dugo.
Sjećam se vrlo živo završetka natjecanja, veselja podjele prvih diploma/priznanja za sudjelovanje na Marjanu 86 i pobjedničkog pokala. Bilo je sve vrlo skromno i sve tako puno penjačkog srca.
Splićani su bili izvrsna publika. Brzo su se navikli da se u penjanju pada i to sigurno i nakon prvotnog straha zdušno su navijali za svoje miljenike cijelim tijekom natjecanja.
Nakon završnice natjecanja, kada se sve stišalo, oprema raspremljena, ozvučenje odneseno i glazba utihnula i zadnji natjecatelji i gledatelji napustili južnu marjansku stijenu, pun dojmova ostao sam na okuci. Za mene najljepšem mjestu na svijetu.
Sjeo sam na zidić okrenut prema stijeni Marulianusa i sa zadovoljstvom gledao marjansku stijenu u travanjskom suncu, more, otoke, u daljinu Biokovo.
Šantine stine ponovo su utonule u svoju neponovljivu ljepotu i tišinu. Ostao sam dugo na okuci, sam i vrlo, vrlo zadovoljan. Sretan. Iz mira i tišine Šantinih stina, u tom sunčanom, mirnom popodnevu jasno je sjajila spoznaja, natjecanje je uspjelo, začeli smo nešto novo u hrvatskom penjanju!
Ostalo je povijest sportskog penjanja u Hrvatskoj.
Pilja
>>> SPK Marulianus ovim putem upućuje sve pohvale organizatoru, svim učesnicima ali i svima onima koji su pridonijeli ovom natjecanju u bilo kojem obliku. Ipak je to bilo 4 natjecanje u svijetu i nešto sasvim novo u Hrvatskoj. Mi ćemo pokušati pravodobno pripremiti i reportažu za 20 godina poslije Marjana 87, a koja će biti u Travnju 2007. Tom prilikom se nadamo prirediti i svojevrsna iznenađenja, pa o tom potom.
