{jcomments on}

U našem najnovijem interviewu sa ponosom predstavljamo Marulovu navezu Barbaru Gilić & Nikolu Kramarića, najveće talente ST scene, šampione ŽBL-a i prve juniore u povijesti HR scene koji su pobjedili seniorsku konkurenciju na Prvenstvu države! Nije tajna da Marulianus i Dalmacija polažu velike nade u ovo dvoje mladih ljudi i da su duboko uvjereni kako ih je Bog posla da nas pribace na viši level.Tko su, šta su, o čemu razmišljaju, kako treniraju i jesu li stvarno tako tihi i povučeni ka šta izgledaju, pokušali smo doznat u nastavku...

_____________________________________________________________________________________________

____________________________________________________________________________________________

Asevi šta ste radili na zadnjem treningu i jeste li se istegli ili ste odma šmugnuli doma?
B: Radili smo izdržljivost i snagu. Naravno da smo se istegli,uvijek.
N: Živa istina!

Kako je u Kući O'Marula, priječite li jedni po drugima?
N: Petkom navečer je najluđe! Priječimo jedni po drugima i čekamo veliki red za doć do smjera!
B: Gužva je samo takva, ka u mravinjaku. Nerijetko se dogodi da nekome doleti noga u glavu al bar je super atmosfera.

Kojim sportovima ste se bavili prije penjanja?
B: Kao mala sam bila na karateu i ritmičkoj gimnastici onda san trenirala 4 godine plivanje, nakon toga san bila na odbojci i malo na atletici i onda san otkrila penjanje.
N: Ja san se bavia samo nogometom.

Recite nam, jel se možete sitit momenta kad ste osjetili da je penjanje vaša igra?
B: Penjanje mi se na prvi pogled svidilo, a kako san postajala bolja sve više me privlačilo.
N: Da, već prvi put na treningu mi se svidilo, a od tad sve više i više! Nakon prve pumpe i guranja granica, posebno!
B: Je, najviše mi se sviđa osjetit napredak u penjanju npr. kad popnem s lakoćom neki smjer na kojem sam se prije mučila.

Možete li za naše čitatelje opisat koliko puta trenirate tjedno i kako to otprilike izgleda?
B: Treniran 3-4 puta tjedno u dvorani. Radimo uglavnom duže smjerove, izdržljivost i povremeno boldere. Priko vikenda obično iden negdi vanka penjat. Uz to iden jedan put priko tjedna trčat na Marjan ili Žnjan.
N: Da, 3 puta tjedno je minimum. Bude naprimjer zagrijavanje, izdržljivost sa štopericom, a ako radimo detalje bit ih je provat šta više. Lagano istezanje i to je to. Tu i tamo koji vikend odem vani na stinu.

Ne zvuči ništa posebno ali očito je da treninzi imaju odličan efekt. Ove godine ste postali prvi juniori u povijesti koji su pobjedili u seniorskoj konkurenciji na PH.  Jeste li očekivali nešto takvo da će se desit taj dan u PCZ-u?
N: Iskreno nisam, otišao sam na to natjecanje kao na svako drugo, u cilju da dam sve od sebe, a mjesto koje bude. Potrefilo me!
B: Ja isto. Na tom natjecanju nisam imala nikakva očekivanja, pa sam zbog toga i bila opuštena, nisam uopće razmišljala o plasmanu nego san samo krenila i eto!

Kakav je osjećaj pobjedit u apsolutnoj kategoriji? Jel vas to motivira za dalje ili možda imate osjećaj da se dalje od toga nemože?
N: Pa osjećaj nije nešto poseban, sve je isto kao i prije, isti način treniranja, isti uvjeti i atmosfera u dvorani. Motivira me posebno lead jer sezona još nije gotova i sad treba uprit još jače.
B: Osjećaj je odličan, motivira me da radin još više i jače. Mislim da mogu i više pokazat!

Naravno da možete! Prijelazni ŽBL pehar vam je sigurno omiljeni natjecateljski trofej do sad! Može li mala pikanterija di ste ga montirali?
N: Montira sam ga na ormar, daleko od ruku!
B: I moj je na ormaru, tamo ga svi vide!

01.05.-og je bilo ludo u Paklenici! Izašli ste vanka sa plastike i pokazali zavidan nivo dominacije na svakom polju!
N: Fala.
B: Je..

Niksi popea si svoju prvu 8-icu na fleš! Podjeli sa nama svoje najdublje dojmove?
N: Hmmm, pa iskreno nisam se nadao da ću to uspit. Cilj je bio doći probati što više smjerova i nastaviti naravno sa aktivnijim penjanjem vani.Taj fleš ne bi ostvario da nije bilo dosta penjača koji su me uputili u svaki pokret, čak i donosili ukapčanja, Zahvaljujem im svima, oni znaju koji su!

Sine ti levitiraš!
N: Ma ja samo penjem i to je to.

Sine, ostali penju, ti levitiraš! Bapsi, Funky shit ti je uzea samo 2-3 ure posla. Nije puno za najteži smjer do sad?
B: Smjer mi se svidia tako da san ga baš tila popet.može se reć i da mi je lega, izgleda mi je puno lakši od nekih smjerova koje san prije popela...

Zanimljivo, koji su to?
B: Svi nas Gredi!

Šta i Vjekin?
B: A skoro...

Na Gredu momčino!
B: Sa Grede momčino!

Niksi, kako ide Ptičja gripa?
N: Hah ide pa zapne, čekat buru i zimu, i to je to. Spojit ta 4 pokreta zasad su fantazija, ali vidit ćemo.

Ovog proljeća si se uputia iz Splita do Ptičje pješke sa krešon na leđima. Čestitke, u ime redakcije, volimo gerilski pristup!
N: Put se činio kraćim od doma ali nema veze. Nećemo opet heheh.

Bapsi ti isto imaš transportne devijacije, ti si u Magic Wood išla liftom?
B: To je tribala bit tajna ,stvarno neznan kako su one slike procurile u javnost! Hahaha!

Znači Magic Wood je plan broj 1 ovog lita?
N: Definitivno!
B: Nadam se da ćemo se uspit nekako organizirat i otić na par tjedana.

Priča se da imate najnoviji plan, a to je ić u Magic Wood vlakom!!! Koliko dođe karta!
B: Split – Chur, 600kn povratna!

Povratna 600kn! Senzacija! Livin large !!
B: Je al to je sa nekim velikim popustom i ako nas je najmanje 5, inače je skoro duplo skuplja!

Vjerovatno se putuje 2-3 dana u jednom pravcu ali nema veze! Ideja je odlična! Recite nam da možete zaželit želju od Dida Marula i odabrat 2-3 smjera ili bouldera koje bi u nekoj budućnosti tili popet koji bi to bili?
N: Trenutno znam samo da me privlači Ptičja gripa i Blade runner, sigurno će s više aktivnosti na stini ta privlačnost postat još veća.
B: Ja neman pojma ... priskačen ovo pitanje!

Evo Bapsi kad priskačeš jedno pikantno samo za tebe! Jel istina da ti je legenda hrvatskog alpinizma Stanko Gilić u rodu?
B: Uh,di si se toga sitija! Je, iz istog smo mista sa Brača, iz Sumartina. Može se reć da mi je on barba, rođak iz 2. kolina. Znam samo da živi u Rijeci.

Recite kako vam ide usklađivanje škole i treninga?
B: Stižem sve bez problema jer su nam treninzi uglavnom navečer, a dotad stignem sve riješit za školu.
N: Pa u mene ide uglavnom dosta teško ili nikako ali gura se.

Recimo za 10-ak godina, je se možete zamislit šta radite, jel penjete?
N: Penjem sigurno ali što ću općenito raditi, neznam. Nadam se da ću bit u nekom poslu oko penjanja.
B: Je, definitivno se mogu zamislit kako penjen i kako pomažem budućim mladim asevima.

Uvik možete bit težaci ako sve druge opcije propadnu! S obzirom da ste pri kraju srednje škole kakvi su vam planovi – ostajete li u Splitu ili napuštate ST scenu okruženu kilometrima stine?
N: Kraj? Ma još godina dana čoviče hahaha! Svašta se može desit, faks još nije odabran, nemogu toliko daleko planirati.
B: Ja ostajen u Splitu..
N: Ko zna koliko će mi faks dat vrimena za penjat?

Je, Gremo je reka da neče na faks tako da ima vrimena za penjat! Ima li kakvih sponzora na vidiku, skupa je oprema ovih dana?
B: Da, oprema je stvarno užasno skupa, pa bi bilo lipo dobit kojeg sponzora hihihii...
N: Nema ništa za sad. Istovremeno je sve skuplje i skuplje, pa što prije valja kupit još koji dio opreme 😉

Eto, sponzori ako čitate uključite ovo dvoje aseva u proračun i nećete zažalit! Bapsi i Niksi hvala na razgovoru i sritno u Magicu ovo lito!
N,B: Hvala.... Heheheeee

...
...