Riječi kojima bi opisali ovu planinu jednostavno ne mogu to napraviti. Sve što bi volili reć za Biokovo čini nam se nedovoljno i premalo u odnosu na njegovu ljepotu u stvarnosti.
Raj za penjače, alpiniste i planinare.
Kroz puno priča ispričano i uz jako puno pjesama ispjevano, Biokovo (Bijakovo - naziv koji koriste žitelji sjeverne strane Biokova) nam daje i priče i legende.
Biokovo je najviša i najduža planina u Dalmaciji. Pruža se od prijevoja Dubci(Vrulja) pa sve  do Rilić planine prema jugoistoku.
Najupečatljiviji vrhovi Biokova su  Bukovac 1262, Šćirovac 1618, Sveti Ilija 1642, Kuranik 1556, Šibenik 1450, Sveti Jure 1762, Štropac 1450, Vošac 1421 i Kimet 1636.

Biokovo je proglašeno Parkom Prirode 16.Lipnja 1981., a područja od posebne zaštite su:
-         posebni geomorfološki rezervati: Nevistina stina, Ovčije polje, Kuranik-Šibenik-Štropac-Vošac
-         posebni rezervati šumske vegetacije: šume bukve i jele Kaoci, Kimet-Sutvid; autohtone šume crnog dalmatinskog bora Bukovac, Borovik, Šibenik-Borovac; primorska šuma bukve Vošac; botanički rezervati Sv.Ilija-Šibenik-Štropac, Veliki Troglav

POVIJEST PENJANJA NA BIOKOVU

Iako ovako prekrasna, ova je planina rijetko bila posjećivana od strane penjača, možda ne za vrijeme aktivnog alpinizma od 1955. do kraja osamdesetih, ali devedesetih godina prošlog stoljeće definitivno zamire penjanje na Biokovu. Penjanje nije vrsta hobija koja privlači mase. Nije baš tako lako i jednostavno kao što su čitanje, košarka, poker (Party Poker Italia) ili pak vrtarstvo. Zahtjevno je, izazovno i ekstremno uzbudljivo te svatko ne može lako doći do vrha. Posljednjih godina međutim, s razvojem opreme i tehnologije, postaje nešto više dostupno.
Prvi smjer, prema našim podacima, nastao je 1955. točnije, 12.Lipnja u stijeni Šibenika i zove se Sjeverozapadni brid 350m  IV
Penjači su bili  Nedjeljko Jakić, Boris Kambić i Vlado Jelaska. Ostali zapaženiji u to vrijeme  bili su Stanislav Gilić, Boris Kulić, Davor Ribarović, Nenad Čulić i ostali.
Kasnijih godina aktivnosti na Biokovu rastu i svi alpinisti iz Hrvatske penju prvenstvene smjerove, ali i ponavljaju stare. Slovenci su dolazili u velikom broju. Najpopularnija i najmarkantnija među penjačima svakako je bila stijena  Solila, a prva dva smjera koji su postali klasici na Biokovu su Ribarov i Stup Solila.
Najveći hrvatski alpinist, Stipe Božić, u svojoj knjizi «Sedam vrhova» govori o Biokovu kao  planini koja mu je bila najprikladnija za penjački trening i koja ga je još od djetinjstva privlačila... « Planina Biokovo ima ćudi nalik ljudskima. Jednom je umiljata djevica pred čijom ljepotom nijemo klečite, a drugi put Vam prijeti srditom i pogibeljnom opakošću. Tome ne moraju uvijek biti uzrok godišnja doba, jer zimi se planina može odjenuti nevinim bijelim plaštom od snijega, zadobivajući svemirsku ljepotu, o kojoj su jedino možda pjesnici pozvani pisati. Ali ta rajska ljepota učas može biti pretvorena u paklene orgije vjetrova, u kojima živo biće bez zaklona ne može preživjeti. Za vrijeme ljetne žege na plažama Makarskog primorja neupućenome ni na pamet ne pada da se u tom trenu na biokovskim visovima, samo 2 sata hoda od podnožja, može zametnuti prava alpska oluja».
Zlatko Smerke opisuje... «Stijene Biokova impresioniraju. Obzirom na činjenicu da su podalje od gradova gdje je alpinizam razvijen, relativno su malo posjećene, makar to ne zaslužuju. Svaki alpinista koji ih jednom obiđe brzo će se vratiti da ponovo u njima nađe pravo alpinističko zadovoljstvo».
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća austrijski penjači uređuju pedesetak (te naknadno još dvadesetak) sportskih smjerova u niskim barijerama na području Brela.
Posljednjih godina aktivnost na Biokovu je živnula. Zasjali su spitovi, uređen je najduži zaspitani smjer u Hrvatskoj Dalmatinski san. Paolo Pezzolato, Sara Gojak, Slavica i Petar Podgornik i drugi ponovo dolaze u Biokovo i ostavljaju za sobom prava višedužinska penjališta u stijenama najbolje kvalitete. Autori starih alpinističkih smjerova sakupljaju opremu i pripremaju se spitovima urediti neke od svojih najdražih uspona u Biokovu. Najpoznatija hrvatska Big wall naveza, Ivica Matković i Boris Čujić spremaju se za uređenje fantastičnog Borovca. Da li je to pokazatelj da će Biokovo doživjeti penjačku revoluciju u bliskoj budućnosti? Mi smo u to sigurni!

Naglašavamo da su posljednje navedene aktivnosti u svezi uređivanja uspona na Biokovu u suglasnosti sa Upravom Parka Prirode, te je obaveza svih potencijalnih autora smjerova dostaviti podatke o svojim uradcima.


PENJALIŠTA UREÐENA SPITOVIMA -KRATKI OPIS

BRELA
Ovo smo penjalište detaljno opisali, ali još nismo uredili skice. Opis penjališta pročitajte ovdje.

VRISOVE GLAVICE
Pravo malo penjalište višedužinaca. Paolo Pezzolato i Sara Gojak, te Mađarska naveza O.Nadasdi i E.Szentirmai uredili su desetak smjerova do 150m visine. Spomenuti su i neki kratki smjerovi od austrijskih penjača (možda autora penjališta u Brelima) koji nisu preporučljivi za penjanje iz razloga što su spitovi postavljeni u rupe, ali bez ljepila!!??

VELIKI BUKOVAC
Prekrasan stjenoviti vrh, sa odličnom i vrlo kompaktnom stijenom dozvolio je liniju najdužeg zaspitanog smjera u Hrvatskoj, Dalmatinski san dug je 600 metara i  ima 18 vrlo lijepih i laganih dužina. Penjanje - predivno, naročito vertikala koja kreće oko polovice smjera. Ako je dan vedar, bez oblaka koji su relativno česti, pogled je za pamćenje.
Trenutno u Bukovcu ima četiri zaspitana višedužinca.

BAST
Vrlo lagani-početnički smjerovi jako dobro uređeni. Idealni su za početnike za uvježbavanje penjanja višedužinaca. Stijena odlična. Smjerovi se nalaze od Basta stazom prema svetom Iliji, vidi skice.

STIL PENJANJA - KARAKTERISTIKE STINE - SMJEROVI

Penjanje u Biokovu uvijek ostavlja I otvara posebnu priču I dojam. Kada se nalazite u planini koja živi svojim životom još uvijek nenarušenim modernim dobom I penjete smjer, doživljavate prirodu u punom smislu riječi.

Prekrasni vidici srednjedalmatinskog arhipelaga u daljini I veličanstveni obrisi obale u podnožju nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Ovdje ćemo upotrijebiti već onu klasičnu rečenicu; stina je vapnenačka, vrlo slična onoj u paklenici I tehnički zahtjevna sa pločama koje traže preciznost i izdržljivost, dobro postavljanje prilikom penjanja, ali i dobre penje - položene sekcije često uopće nemaju nožišta, već se penje na trenje. Ipak, u velikoj većini prevladavaju položene I vrlo položene ploče.
Kada govorimo o smjerovima, ne možemo zaobići alpinističke klasike I ne reći da je tu kvaliteta stine malo lošija, da ne kažemo krušljiva I vrlo zarasla vegetacijom, ali kako smo već spomenuli, posljednjih godina neki su zaljubljenici u duge stijene započeli uređivanje višedužinaca spitovima I sidrištima, pa će tako I stari smjerovi dobiti pokoje osiguranje što bi moglo osokoliti novije generacije da se upute u duge smjerove, što bi imalo za rezultat čišće I češće penjane klasične linije ...novu eru na Biokovu. 

Biokovo obiluje stjenovitim predjelima kamo god Vam pogled doseže. Položenih ploča u izobilju (samo birajte visinu), ali i čistih vertikala, dok za prevjese u Biokovu čekamo neko novo doba. Planina nam ih pruža u svim oblicima i dužinama, ali za sada nema ništa uređeno, zaspitano.
Penjališta na Biokovu podijelili smo prema klasičnom rasporedu vrhova i stijena u kojima se smjerovi nalaze.
Ocjene koje možete naći na Biokovu u cjelini su od najlakših alpinističkih do 7c+ među kratkim sportskim smjerovima u Brelima.

OPREMA - VREMENSKI UVJETI - SEZONA 

Ovaj segment opisaćemo globalno, odnoseći se na cijelo Biokovo.
U svakom slučaju preporučujemo jedan set čokova I pokoju gurtnicu I zamku za penjanje svih onih smjerova uređenih spitovima, koji su danas na Biokovu u većini.

Kada govorimo o starim alpinističkim smjerovima, oni su daleko lošije opremljeni (vrlo stara I rijetka oprema) pa zahtijevaju dosta dodatne opreme, ali su I zarasli pa je potreban oprez (svakako se raspitati prije uspona jer su I najiskusniji penjači znali zapeti).

Sezona penjanja na Biokovu je tri godišnja doba, sve osim ljeta. Kako su većinom atraktivne biokovske stijene južno orijentirane, cijeli su dan u suncu, pa ne preporučamo penjanje ljeti. Klima na Biokovu je mediteranska, ali, sa velikim ali valja računati  na iznenadne promjene vremenskih prilika. Lijepo vrijeme na moru ne mora značiti i lijepo vrijeme na Biokovu.

Na Biokovu su vrlo izraženi klimatski uvjeti. Ljeti sa južne strane vladaju nesnosne vrućine. Biokovo I nema previše hladovine, tako da veliku pozornost treba obratiti na količinu vode koju nosite. Zimi pušu jaki vjetrovi, a na najvišim vrhovima ima dosta snijega(nerijetko I u nižim predjelima).

Biokovo je vrlo varljiva planina I to nam dokazuju učestale nesreće koje se događaju, naročito u ljetnim mjesecima kada je najezda turista koji ostanu zatečeni njegovom ljepotom, pa prevareni blizinom krenu u brdo u šlapicama I bez vode.

Naša je preporuka da se držite markiranih staza (kojih ima jako puno)I da ne skrećete s njih, te da obavezno imate  sa sobom planinarsku kartu Biokova (te da je znate čitati-naravno).

KAKO DOĆI DO BIOKOVA

Makarska je centar makarske rivijere iznad koje se uzdiže Biokovo. Makarska se nalazi kojih 60 km Jadranskom magistralom od Splita prema Dubrovniku.  Raspored vožnje buseva pogledajte ovdje. http://www.makarska.hr/informacije/autobus.html

POIST - POPIT - UBIT OKO 

Makarska rivijera nadaleko je poznata po svojoj orijentiranosti ka turističkim sadržajima, tako da ne bi trebali imati problema sa smještajem I prehranom. Na niže navedenim linkovima turističkih zajednica možete pronaći sve informacije o tome.

Baška voda http://www.baskavoda.hr

Brela http://www.brela.hr/

Makarska http://www.makarska.hr/

Tučepi http://www.tucepi.hr/

ETIKA - LOKALCI - ZAŠTITA OKOLIŠA 

Biokovo je Park prirode I njegova čistoća I ljepota opija svakog zaljubljenika u planine. Ovaj djelić moramo sačuvati od bilo kakvog uništavanja, pa taklo molimo penjače da se u planini ponašaju u skladu sa penjačkom etikom, ali I vrlo samosvjesno. Što znači ovo o čemu govorimo osjetićete kada se budete kretali po Biokovu.

Ovdje Vam donosimo Pravilnik o unutarnjem redu na Biokovu koji ste , kao posjetitelji, dužni u potpunosti poštivati.

http://www.biokovo.com/hr/pravilnik.htm

ZA KRAJ

SPK Marulianus prati I bilježi sve novije uspone I smjerove na Biokovu. Trudićemo se nabavljati skice I opise novonastalih višedužinaca I u budućnosti.  Želja nam je na stranici opisati I stare alpinističke uspone, čije opise I podatke imamo u našoj arhivi. Ukoliko znate za neki uređeni smjer na ovom području, a nije zabilježen na našoj stranici molimo da nam javite na info@marulianus.hr

Zahvaljujemo za informacije: Stipi Božiću, Paolu Pezzolatu, Igoru Jelačiću I Borisu Čujiću!