Projekt je "krenuo" početkom 2004. kada su prvi koraci u tom dugotrajnom i napornom poslu napravljeni od strane izvršnog odbora. Dugo se tražio prostor i kombiniralo u suradnji sa gradom, da bi se okrenuli privatnom prostoru koji nam je izgledao puno prihvatljiviji od svih koje smo pogledali. Krenulo se u izradu projekta na papiru koji je sadržavao i specifikaciju troškova koja je govorila o ogromnih 220.000kn.

 

Ušli smo u prostor i započeli uređenje istog, te paralelno s tim započeli i prikupljanje potrebnog materijala. Materijal smo dobivali iznenađujuće lako i brzo, ali zato moramo napomenuti da u gotovo dvije godine traženja sponzorstva nismo dobili niti jednu kunu u novcima!

Boulder je završen u potpunosti u Prosincu 2005.

Jedan od najvećih uspjeha u povijesti SPK Marulianusa, najstarijeg sportsko-penjačkog kluba u Hrvatskoj, je projekt izgradnje, te otvaranje naše boulder dvorane.
Ključnu ulogu su odigrali članovi kluba koji su nesebično uložili svoje vrijeme, trud i puno ljubavi.  Materijalnu stranu projekta su omogućili sponzori, kojima od srca zahvaljujemo, a sve skupa je rezultiralo još jednom, novom lokacijom za trening splitskih penjača.
Vjerujemo da smo otvaranjem ove dvorane dosegli nove standarde u izgradnji boulder dvorana u Hrvatskoj, a najbolje je da to procjenite sami.

Želimo vam ugodno penjanje!

OPĆE INFORMACIJE:

Površina: 100m2
Radno vrijeme: tijekom godine; 14-22h, svaki dan u tjednu, tijekom ljetnih mjeseci; pon-pet 17-21h

Cjenik:

Vrsta članarine	Članovi	Nečlanovi
Dnevna	10kn	20kn
Mjesečna	50kn	70kn

 

- Upisnina prilikom prvog posjeta iznosi 30kn(troškovi administracije).

- Upisnina se ne plaća kod korištenja dnevne članarine

- Članarina se plaća unaprijed, odnosno od prvog do petog u mjesecu.

- Djeca do 10 godina dvoranu koriste besplatno, ukoliko nisu pod sustavom organiziranih treninga.

Popusti koje ostvaruju članovi kluba:

- Obiteljski popust - ostvaruju supružnici i i djeca(iznad 10 godina) na način da jedan plaća punu cijenu, dok svi ostali članovi obitelji plaćaju 50% iznosa članarine koja mora biti za sve iste vrste.

- Počasni članovi i članovi koji su zadužili klub (prema procjeni IO-a) ostvaruju 50% popusta na članarinu.

Adresa: Odakova 26, 21 000 Split
Voditelj dvorane: Toni Zlodre
Kontakt mobitel voditelja: 091 4651597
Napomena: SPK Marulianus zadržava pravo eventualne promjene cijenika i radnog vremena.

Gdje smo...

Galeriju fotografija pogledajte ovdje.

Sponzori:
Rejoice, Max&Moris, Banko, Bravarija Žulj, Termo ing, Pondi, Jadrantrans, Solin Građa, AdPlastik, Kragić, Chemolux, Grafex, W-usluge, Art-ST.Hr, Draco-građevinska apoteka, Elgra, Staklar Split, Tim - svjetlosni inženjering, Tomas&CO, ZagoraPlast, ViP, Rico - boje, Matan&Jaranen, Velekem, Dekor Mi&glas, Doci d.o.o., DIV, Lapis, Inero, ClimbersOnlynet, Santeh, Caffe Žbirac

Ove, 2006. godine SPK Marulianus je uz pomoć i suradnju sa Gradom Splitom i Odjelom za šport ostvario dugogodišnju želju. Izborili smo se za sredstva koja nam omogućuju kompletno prespitavanje Marjana i to sa najboljim mogućim materijalom. Najvećim uspjehom ove akcije, osim nabavke samog materijala, smatramo to što se neće trebati bušiti nove rupe na našoj jadnoj stini, nego će se koristiti postojeće, 14 milimetarske sa postojećim alkama koje će se vaditi, rupe će se čistiti, te će se postaviti novi spitovi na ljepilo marke Raumer promjera 12mm.
Ova akcija će se sprovoditi tokom 2006. i 2007. godine, a sprovesti će je naši instruktori.

Od početka ove (2006) godine, SPK Marulianus završio je neuspješnu akciju prikupljanja sredstava za prespitavanje penjališta Trogir-Sveti Vid. Za Vašu informaciju, od strane splitskih penjača nije prikupljen niti jedan spit, niti jedna kuna. 
Navedeno penjalište uređeno je sa opremom koja i nije baš u najboljem stanju, naročito što su neki smjerovi uređeni prije sedam, osam godina. Gotovo sva sidrišta neophodno je zamijeniti i to čim prije, a isto vrijedi i za većinu spitova.
SPK Marulianus uspio je isposlovati višak materijala namijenjen penjalištu Marjan koji će se postaviti na penjalište Trogir koje je, kako smo već naveli, u izuzetno lošem stanju. Postavljat će se klasični spitovi (tipli sa pločicom) marke Raumer, promjera 10mm.
Akcija će se sprovoditi paralelno sa Marjanom.

Ako volite prirodu, a ni pješačenje Vam nije mrsko, pronašli ste idealnu rekreaciju za sebe - trekking ili pješačenje po brdima I planinama. To je savršen način se opustite u prekrasnoj prirodi koju Vam pružaju dalmatinske planine, a ujedno i da si priuštite dobar kondicijski trening. Na ovoj avanturi će Vas pratiti profesionalni vodiči, članovi prvog hrvatskog Sportsko penjačkog kluba Marulianus.

Organizator vrši dogovor sa gostima nakon utvrđene lokacije samog trekkinga.

Lokacije za trekking su planine poviše Splita, Kozjak i Mosor.

Planinarski putovi koje obilazimo su uređeni i markirani, a duljina samog trekkinga ovisi o Vašoj kondiciji ali i o vremenskim uvjetima. Putova ima u izobilju, a najkraći je oko 45 minuta u jednom smjeru, dok je  najduži oko 6 sati čistog hodanja. Sve ovisi isključivo o Vama i Vašim sposobnostima. Izlet obuhvaća i posjet vrlo atraktivnoj špilji Vranjača na sjevernoj strani Mosora (ukoliko je staza kraća).

Potrebna oprema:  sportska obuća i duga ili kratka sportska odjeća, ovisno o vremenskim uvjetima. Kako je nadmorska visina većine planinarskih putova oko 1000m, uvijek je dobro ponijeti komadić robe «za svaki slučaj».

Cijena izleta je 300kn.

U cijenu je uračunat najam vodiča, lagani obrok (prema dogovoru ovisno o vrsti i trajanju trekkinga), voda i sokovi, te osiguranje(Allianz).

Nema limita na broj gostiju. 

Rezervacije izleta na brojeve:
+385 (0)21 507 089
+385 (0)91 529 5990
e-mail: dpiccini@inet.hr

Trajanje škole je dva mjeseca. Termini su Utorkom i Četvrtkom , te Subotom i Nedjeljom.

Teoretski dio - predavanja, su Utorkom i Četvrtkom s početkom oko 19h (prilagođavamo se većini, ali najkasnije u 20h).

Praktični dio odrađujemo vikendima na stijeni s početkom najčešće oko 09h.
Obilazimo tri penjališta - Marjan , Omiš i Brela.

Najmanje četiri puta idemo na trening na umjetnu stijenu, gdje učimo tehniku penjanja.

Cijela škola tj. sve aktivnosti pratimo digitalnim aparatom, te na kraju svaki kandidat dobije cd sa preko 200 fotografija.

Potrebna literatura je knjiga "Sportsko penjanje" autora Siniše Hrestaka koju je moguće nabaviti u klubu.

Nakon polaganja završnog ispita koji se sastoji od pismenog i praktičnog dijela svaki je kandidat osposobljen za penjanje na sportskim penjalištima i postaje punopravni član SPK Marulianus.

Cijena ovakve škole jest 600kn za školarce i studente, te 700 kuna za ostale što je plativo u dvije rate i to na početku i na kraju škole.

Daniel Piccini, Predsjednik kluba
Toni Zlodre, član
Hrvoje Kamenjarin, član

TRENUTNA SITUACIJA

Škola penjanja je u tijeku!

Za dodatne informacije obratite nam se na mobitel 091 529 5990 ili na email info@marulianus.hr

 

Canyoning je jedna od novijih avanturističkih aktivnosti koja nam omogućuje istraživanje fenomena i misterija nezagađene prirode. U kanjonu morate hodati, skakati, plivati i penjati se što povećava izazov i adrenalin. Na ovoj nezaboravnoj i jedinstvenoj avanturi će Vas pratiti profesionalni vodiči - članovi 1. hrvatskog penjačkog kluba "Marulianus".

Organizator goste dočekuje kraj Hidroelektrane Kraljevac (23 km od Omiša lijevom obalom rijeke Cetine) odakle se organiziranim prijevozom ide na startno mjesto ( subota i nedjelja 10:30h ukoliko se prethodno ne dogovorimo za drugo vrijeme polaska ).Izlet završava kraj HE Kraljevac nakon 4 - 6 sati (ovisno o broju ljudi) istraživanja kanjona Cetine u području slapa Gubavica.
Bez obzira na vrijeme polaska izlet je potrebno rezervirati i ostaviti telefonski broj na koji se mogu javiti eventualne promjene.

Kratke hlače, majica i čvrsta sportska obuća je sve što vam je potrebno za izlet. Ostalu opremu osigurava organizator.

Cijena običnog izleta je 27 EUR u sezoni ( 15.05.-15.09.) i 21 EUR van sezone, kada gosti dobivaju potrebnu zimsku opremu (neoprenske čarape, dugo neoprensko odijelo i vodonepropusni anorak). U običnom izletu osim razgledavanja i istraživanja kanjona uključen je i jedan mali absail(spuštanje niz stijenu) od 7m niz vodopad.

Extremni canyoning za razliku od običnog uključuje i nekoliko absaila različitih visina (najviša oko 50m), te klizanje niz fiksirano uže uz pomoć koloture (novo - vrlo atraktivno ), a cijena mu je 54 EUR u sezoni i 43 EUR van sezone.

U sezonske cijene uračunat je prijevoz od HE Kraljevac do starta, najam opreme, najam vodiča, lagani obrok i osiguranje(Allianz).

Nema limita na broj gostiju.

Rezervacije izleta na brojeve: 
021/507-089
GSM 091/529-5990
e-mail : dpiccini@inet.hr

GDJE - Omiš, veličanstveni gradić 25km od Splita.
KADA - Kroz cijelu godinu.
ZAŠTO - Testiraj snagu uma.
KAKO - Kontaktirajte nas i ostalo prepustite instruktorima prvog penjačkog kluba u Hrvatskoj.
KOLIKO DUGO - Prema izboru i mogućnostima - 10min; 2 sata; dan; 2 dana; 4 dana; 8 dana.
JELI TO SVE - NE. Nudimo Vam spuštanje niz liticu (absajl). Možete odabrati visinu od 10 - 300 metara. Uživajte u pogledu na ušće rijeke Cetine i Omiš iz ptičje perspektive.

POTREBNA OPREMA: sportska obuća i duga ili kratka sportska odjeća koju vam neće biti žao ako je isparate, te penjačice (ako ih posjedujete). 

CIJENE:

Ponuda i cijene:
1)      Škola penjanja 2-8 dana - 30 EUR dan
2)      4 sata - 20 EUR
3)      Test penjanje - 10 EUR
4)      Absajl (spuštanje niz liticu) - 200-300m - 50 EUR
                                              -  100-200m - 40 EUR
                                              -   ispod 100m - 30 EUR 

PENJAČKE LOKACIJE:

Omiš / dužina do 310m  -  50 smjerova  -  težina do 8b
Marjan - Split / dužina do 30m  -  60 smjerova  -  težina do 8a
Markezina greda - Klis / dužina do 120m  -  40 smjerova  -  težina do 8a
Malačka / dužina do 20m  -  12 smjerova  -  težina do 7a
Brela / dužina do 60m  -  40 smjerova  -  težina do 7c
Trogir / dužina do 60m  -  16 smjerova  -  težina do 8a

Organizator osigurava potrebnu penjačku opremu (pojas , uže , ukapčanja , krušku , kesicu za magnezij , penjačice (br.36, 39, 40, 43) ) i instruktora iz SPK Marulianus.

Centralna lokacija - Omiš

Naša oprema je u potpunosti sigurna - koristimo isključivo opremu za sportsko penjanje a koja je atestirana na dinamičke udare do 2700kg.

Transport i termini po dogovoru. real6.ch

REZERVACIJE:

GSM  091 529 5990     ili    e-mail :  dpiccini@inet.hr

SANDRA BAKULIĆ, HRVATSKA PRVAKINJA U SPORTSKOM PENJANJU

UVOD

Kako se počela baviti penjanjem, koliko je penjanje opasno i jesu li penjačice ženstvene, Sandra Bakulić, penjačica splitskog kluba "Marulianus", otkrila je Ivani Orešić. Mladu je prvakinju u rodnom gradu snimio Veljko Martinović.

"Split je šminkerski grad. Pazi se što će se odjenuti i zato mi nije
gušt šetati se centrom«, o svom rodnom gradu govori Sandra Bakulić, dvadesetdevetogodišnja penjačica splitskog kluba »Marulianus«, hrvatska prvakinja u sportskom penjanju. Sandra je, naime, rezultatom 8a nedavno ostvarila najbolji uspjeh u hrvatskom ženskom penjanju, a na svom prvom međunarodnom natjecanju u austrijskom Grazu osvojila je visoko drugo mjesto. Hrabra penjačica s nama je podijelila iskustva i strahove, a otkrila je i zašto nije u vezi, jesu li penjači inteligentni i pati li za, u penjanju nedopustivim, dugim noktima na rukama.

· Kako ste se našli u penjanju? Sigurno ste kao dijete bili vragolasti.
- Da bi se bavio ovim sportom, moraš biti nemirna duha i malo vragolast. S penjanjem sam se susrela gledajući Eurosport. Svidjelo mi se kretanje ljudi po stijeni. Zatim sam pokušavala kontaktirati s penjačima u Splitu, no nisam imala sreće. Dok me u taj sport nije uveo moj prijatelj Toni Zlodre, uglavnom sam nailazila na alpiniste i planinare.

· Koliko ste tada imali godina? 
- Penjanjem sam se počela baviti tek prije četiri godine.

· Jeste li i inače sportski tip?
- Jesam. Trenirala sam tenis, voljela sam trčanje i brdski biciklizam. Otkad sam otkrila penjanje, više me ne zanima niti jedan sport.

· Dakle, propala tenisačica odlučila se za penjanje?
- Ma, nije mi to bilo to. U tenisu me najviše živciralo što mama i tata stalno moraju "visjeti" oko mene, gledati me na terenu i vikati »bravo«. Iako je lijep sport, tenis mi nije bio osobito fascinantan.

· Na stijeni mame i tate vjerojatno nema?
- Nema. Dođu me gledati, no previše ih je strah. Uvijek brzo odu.

· Koliko je penjanje opasan sport?
- Smeta mi što svi misle da je to opasan, ekstreman sport. U svakom sportu, osobito natjecateljskom, ima adrenalina. Penjanje uopće nije opasno ako si školovan, ako znaš kako treba postupati s opremom i koje su tvoje mogućnosti. Sve u životu može biti opasno. I na ulici ti može pasti tegla s cvijećem na glavu.

· Ne izazivate li penjanjem sudbinu?
- Sudbinu više izazivaju alpinisti. U penjanju na stijeni imate zabijene spitove (slično kukama), koje zadaju smjer. Smjer traje od 15 do 45 metara, a svaka dva-tri metra stavlja se spit. Dolazimo s ukapčanjima koje imamo na pojasu i zatim se na njih stavlja konopac. Gore je sidrište, pa možeš najviše pasti od četiri do šest-sedam metara.

· Dakle, ne možete pasti na tlo? 
- Sve ovisi o tome kako te tvoj partner čuva. Partner te osigurava, daje ti konopac koji vučeš za sobom. Ako padam, konopac i partner će me zadržati. Izvanrednih situacija u penjanju ima jako malo. Sportsko penjanje nije bazirano na velikoj opasnosti nego na snazi. Bitno je trenirati, imati što više snage i ispenjati što veći smjer.

· Je li penjanje ekipni ili individualni sport?
- Teško je to odrediti. Ekipa mi jako mnogo znači jer mi na penjalištu daju potrebnu energiju i snagu. No, penjanje je i individualni sport jer najviše ovisiš o sebi. Naravno, tu je bitan i moj partner - Ivan Lisica Lija. U tu osobu moraš imati povjerenja.

· Koga biste spašavali da tijekom penjanja nešto krene po zlu, sebe ili partnera?
- Spašavaš oboje.

· Je li Vas strah kad ste na stijeni 45 metara iznad zemlje?
- Uvijek ima malo straha i to je dobro. Moraš osjećati strahopoštovanje prema teškom smjeru. Postoji bojazan hoćeš li ga uspjeti popeti. Strah pomiješan s drugim emocijama treba ispasti pozitivan. Kod mene nema nekog velikog straha, a na njega se ne tuže niti moji kolege.

· Je li u sportskom penjanju važnija brzina penjanja ili strmina stijene?
-Postoji natjecateljska kategorija brzinskog penjanja, no kod nas je jedino bitno do koje ćeš se visine popeti. Na prirodnoj stijeni je bitno doći do kraja smjera, odnosno sidrišta. Tako je i na natjecanju. Težina se mjeri ovisno o stijeni, je li prevjesna ili ploča i kakva su hvatišta. Ocjene su od 4a do 9b plus.

· Postoji li razlika u penjanju po umjetnoj i po prirodnoj stijeni? 
- Nema razlike u pokretima. U inozemstvu postoje penjači koji se cijeli život penju samo po umjetnim stijenama, što ja ne smatram penjanjem nego treningom za snagu, tehniku, izdržljivost za natjecanje i za prirodnu stijenu. Na umjetnoj stijeni nema kreativnosti.

· Kako se pripremate prije nego što se počnete penjati?
- Prvo se dobro zagrijemo, jer se pri penjanju opterećuju mali mišići i tetive, koje i ne znaš da ih imaš. Bitno je i istezanje.

· Koje su najčešće ozljede?
- Stradavaju tetive, zglobovi, ramena, laktovi, zglobići na prstima. Te se ozljede najčešće događaju na umjetnoj stijeni.

· Može li penjačica imati 100 kilograma ili veliku stražnjicu?
- Ne, svakako je puno bolje da si fizički spreman, da nisi pretežak za svoju visinu. No, u Engleskoj se jedan penjač sa svojih 100 kilograma penje predobro. Ima odličnu tehniku i snagu. Po meni je tehnika najvažnija karika u penjanju. Naravno, bitno je i razmišljanje kako bi znao riješiti problem pred sobom. Imamo i projekte koje planiramo ispenjati.

· Koji je Vaš trenutačni projekt?
- Nedavno sam riješila svoj projekt. To je bio smjer Sv. Duje na južnoj strani Marjanske stijene. No, imam i projekt na Markezinoj gredi na Klisu, koja mi je jedna od najdražih stijena. Zovemo je čudo prirode. Sigurno je visoka 150 metara i jako je teška. Zbog iskustva i snage u penjanju treba mijenjati pozicije.

· Gdje Vas možemo vidjeti kad niste na stijeni?
- Rijetkost je kad nisam na stijeni. Tada rješavam one svakodnevne tekuće stvari. Ne stignem ni izaći sa svojim prijateljima zbog čega se oni uglavnom ljute. Mi penjači smo stvarno komični. Ako se ne penjemo, onda gledamo videokasete o penjanju ili radimo na našoj web stranici www.marulianus.hr 

· Stignete li uopće spavati?
- Ne baš. Nastojimo se što više naspavati kako bismo imali snage za sljedeći dan. Ne stignem spavati osam sati na dan. Spavam oko 6-7 sati. Dan mi traje prekratko. Ni 24 sata mi nisu dovoljna.

· Pretpostavljam da penjačice ne mogu imati duge i manikirane nokte na rukama?
- Ne smiješ... Mislim, možeš... Ali bi ih brzo izgubila. To je križ koji u tom sportu trebaš nositi. Najgore mi je kad tijekom ljeta uzmemo desetak dana odmora kako bi nam se tijelo oporavilo. Tada dođem na plažu u japankama, a svi na nogama imamo, mi ih zovemo, »bačićoke«. U penjanju su prsti potpuno skvrčeni i na njih se oslanjaš, pa ti kosti iskoče van. To izgleda grozno, a i ljudi te na plaži pitaju a što mi je to s prstima. Nema čovjeka koji te to ne pita. Imaš osjećaj da ti svi gledaju u prste. Zato se mi šalimo da se po tome zna tko penje, a tko ne.

· Je li Vam i ovo ljeto rezervirano za Bol na Braču?
- Uglavnom da. U Bolu mi živi djed i njemu posvetim desetak dana ljetnog odmora. Inače bih radije išla na Vis.

· Za sportašice mnogi kažu da nisu osobito ženstvene?
- Možda nisu neke dame. Mislim da se u penjanju može naći dosta ženstvenosti. Lakoća kretanja po stijeni mi je ženstvena. Ne bih se baš složila s tom tvrdnjom.

· Koje fizičke predispozicije trebate imati da biste se bavili ovim sportom?
- Bitno je da genetski imate jake prste. Važne su i podlaktice i ramena, odnosno gornji dio tijela.

· Je li oprema za penjanje skupa?
- Da, dosta je skupa, no sreća je što ti jedan konopac može trajati do godinu dana. Dakle, ne trebaš svaki dan nešto kupovati. Najčešće kupujemo magnezij. Od tog sporta ne možeš živjeti jer je oprema skupa. Čim se počneš baviti penjanjem, mora ti biti jasno da novac i taj sport ne idu zajedno. Jedan konopac stoji i5oo kuna, svako ukapčanje, kojih sigurno moraš imati oko 20, košta 8o kuna, a »penje« oko 800 kuna.

· Od čega onda živite?
- Živim od povremenih honorarnih poslova za Filmsko društvo. S vremena na vrijeme dubliramo. Nadam se da ću uskoro naći neki posao. Završila sam ekonomiju koja me, iskreno, osobito ne zanima.

· Koje Vas natjecanje očekuje? 
- U Splitu 8. svibnja na umjetnoj stijeni imamo Kup Sv. Duje i Kup Hrvatske. Trenutačno se spremamo za to natjecanje.

· Imate li vremena za ljubav?
- Ako ne izlaziš, nemaš priliku nekoga upoznati. Dakle, ostaju mi samo penjači.

· Jesu li penjači zgodni muškarci?
- Ima zgodnih penjača. Mišićavi su. Iako mi je malo čudno biti u vezi s osobom koja je također 24 sata u penjanju, mislim da ću se ipak na kraju zaljubiti u nekog penjača.

· Koji su Vaši kriteriji u odabiru partnera?
- Najvažnije mi je da je moj partner svjestan da obožavam penjanje i da mi je ono na prvom mjestu. Moji su se bivši dečki uvijek bunili jer sam imala jako malo slobodnog vremena.

· Znači li to da su Vam zbog penjanja pucale veze?
- Ma, to nisu bile ni veze. Rekli bismo: »Ajmo probat«. Međutim, na kraju nismo imali vremena ni za probu a kamoli za pravu vezu.

· Je li Vam kod partnera bitno da ima lijepo mišićavo tijelo ili biste mu oprostili da ima manje mišića od Vas?
- Važno mi je da se zna tko je muškarac u vezi. Moj partner me motivira za daljnji napredak.

· Nije valjda sve u izgledu?
- Sigurno nije. Bitno je što ima u glavi. Volim kreativne ljude, one koji znaju razmišljati. Penjači imaju uzrečicu: Sve je u psihi. Dakle, da u svakoj situaciji znaš pravodobno reagirati.

· Je li u Vašem sportu bitan visok kvocijent inteligencije?
- Iskreno, penjači su uglavnom inteligentni ljudi.

Ivana Orešić

escortnavi.com

ŽENA PAUK
SANDRA BAKULIĆ, PRVAKINJA HRVATSKE U SPORTSKOM PENJANJU

Sandra Bakulić već tri godine je najbolja hrvatska penjačica. Dvije godine za redom osvajala je prvenstvo i kup, a prva je domaća djevojka kojoj je uspjelo svladati uspon težine 8a i 7c+. Članica splitskog kluba Marulianus najveći uspjeh ostvarila je na južnoj strani marjanske stijene, gdje je popela smjer zvan - Sveti Duje. Ove godine prvi put je otišla na natjecanje izvan Hrvatske, u Grazu je osvojila drugo mjesto iza Slovenke Mine Marković.

" Ovo mi je četvrta godina bavljenja penjanjem. Prije toga sedam godina igrala sam tenis. Bila sam odavno zainteresirana za penjanje, ali nisam znala tko bi me uveo u taj sport. Onda sam upoznala Tonija Zlodru i tako je krenulo".

-Prvi pravi rezultati stigli su brzo...

" Već nakon godinu dana osvojila sam drugo mjesto na državnom prvenstvu. Radimo intenzivno, pet dana u tjednu po 4-5 sati. Nemam osobnog trenera, partner mi je Ivan Lisica. Našli smo se na istoj valnoj dužini. Bitno je da partneru možeš vjerovati i da imate sličan ritam".

-Je li penjanje skup sport?

"Oprema je užasno skupa. Sama je kupujem, iako nešto dobijem kao nagradu na natjecanjima, recimo konop ili ukapčanja".

-A novac?

"Koji put bude novčana nagrada, onda nastane opće veselje. Najveća, ona od I000 kuna, bila je na natjecanju u Premanturi kraj Pule. Klub mi najviše pomaže, plati putovanja i startnine. Nema u ovom sportu velike zarade. Za osvajanje prvenstva Hrvatske dobila sam konop, magnezij i bocu za vodu. Penjanjem se bavim iz gušta. Sad sam se odlično provela u Grazu, bilo je super, puno ljudi, gledatelja".

-Odlasci u inozemstvo su ipak, rijetkost.

" Na žalost, nemamo ni mušku ni žensku reprezentaciju. Šteta, vani se može puno naučiti. Tamo stječeš iskustvo, postaješ sve bolji penjač i napreduješ u svim segmentima. Penjanje je bilo pokazni sport na Olimpijskim igrama. Ali ništa više od toga".

-Koliko je naporan put u visine, ima li ozljeda?

" Penjanje je jedan od najnapornijih sportova. Ozljeda bude tu i tamo, ali zato imamo Joku Gerželja, koji pomaže kad treba nešto namjestiti, kad ispadnu rame ili prst".

-Ne događa se često, ali...

"Od velikog napora, naglih trzaja, dogodi se da se nešto pomakne. Najviše stradaju prsti i tetive. Meni je "izletio" prst na lijevoj ruci. Namjestila mi ga je baba Nediljka u Omišu, ona je stručnjak za zglobove. Samouka je, ali poznato je kako joj odlazi dosta sportaša". Sada je moguće igrati casino igre za novac na Internetu, za to se samo trebate registrirati u mrežnom kasinu. Pokretanjem automatskih automata za pravi novac, igrači imaju priliku dobiti prave jackpotove i brzo ih povući iz kasina putem prikladnih alata za plaćanje, kao i besplatno igrati mrežni rulet .

-Ljepota i penjanje idu jedno s drugim.

" Sto posto. Bitno jest da imaš snage, ali po meni je važan i stil, umjetnički dojam. Šteta što nema ocjena za izvedbu, nego se gleda samo dosegnuta visina".

- Slobodno penjanje sve je popularnije u gradu pod Marjanom. Sandra poziva mlade da se priključe Marulianusovoj školi mladih penjača (www.marulianus.hr). Sigurnost je na najvišoj razini, a neosvojeni vrhovi čekaju...

Blaž Duplančić

POPELI SE DO LAS VEGASA / SVJETSKI HIT, USPJESI SPLITSKIH SLOBODNIH PENJAČA

UVOD

Najpoznatiji svjetski list specijaliziran za slobodno penjanje ("Free Climbing" u Las Vegasu) objavio je veliku reportažu o splitskim penjačima i ispisao priču o Dalmaciji kao idealnom poligonu Slobodno penjanje sport koji je u Hrvatskoj još u povojima,  a u svijetu pravi hit, sveopća zaraza, praćen je od niza specijaliziranih listova, ne baš zanemarive tiraže. Od Japana do SAD, gdje se koriste umjetne stijene ili se penjači veru po brdima, ali i po improviziranim usponima na neboderima pa i spavaćim sobama, izlaze brojni časopisi. Jedan naš klub, Marulianus iz Splita, doživio je uistinu veliku čast, koja se doista rijetko pruža, osobito u ovakvim uvjetima kakvi su ovdašnji. Dakle najpoznatiji, najtiražniji list "Free climbing", koji se čita doslovce na svim kontinentima (tiska se u Las Vegasu), objavio je divovsku reportažu o splitskim penjačima na čak devet stranica. Ivica Matković i Ivana Franceschi, prva imena Marulianusa, poslužila su kao vodiči za putopis dalmatinskim liticama, a zapravo se tema raširila na sjajnu turističku prezentaciju južne Hrvatske. 

Ralph Erenzo, ime koje i te kako visoko kotira u svjetskoj hijerarhiji "free climbinga", ispisao je pravu odu našim penjačkim zaljubljenicima, entuzijastima kojima su materijalne okolnosti nemjerljivo opasnije i složenije 
od dosezanja planinskih vrhova. Doduše, imao je i poseban razlog za inspiraciju, motiv za dolazak u "nesigurne prostore". Za razliku od Innsbrucka, gdje je nedavno održano Svjetsko prvenstvo ili divljih strmina američkoga Zapada, ovdje je penjanje prožeto - posebnim rizikom. Uostalom, i Ivica Matković će kazate da se u ovo doba odlazilo na penjanje i s oružjem, nikad se ne zna odakle mogu stići neljudi.

"I dok se tek desecima kilometara delje utaboruju divljaci", piše Erenzo, "mladi Dalmatinci uživaju u raju predivnih brda Dinarida". Objavio je u "Free climbingu", fotografije veduta kao nož oštrih litica poviše omiške Mirabele i kanjona kojim Cetina pitomo teče prema ušću, te okomitih stijena kod crkvice Sv. Jere na Marjanu.

"Slobodno penjanje u Dalmeciji pokazuje drugu stranu, dosad nepoznatu ovome sportu, slmbolizira pobjedu 1jepote nad zlokobnošću zaleđa".

Ivica i Ivana imaju već obilježene uspone na gotovo svim planinama u Dalmaciji, posebno vole istaknuti izazovne stijene Starigrada Paklenice na Velebitu, kao i Biokova iznad Brela. Slobodno penjanje uglavnom je potpuno siguran sport, bez rizika. Matković je jedan od rijetkih fanatika koji se voli uspinjati i bez osobnag osiguranja, što je, i sam će priznati" vrlo riskantno, samo jednom možeš pogriješiti", pa stoga i "nije preporučljivo". A kako je slobodno penjanje iznimno zavodljivo, potvrduje i priča Ivane Franceschi. Ona je ovaj sport upoznala prativši rođaka koji je učio prve korake na Marjanu, onda je probala i ona te - nastavila. Uz njih dvoje, u hrvatskoj reprezentaciji je još i Ana Grabovac, također iz Marulianusa, koji broji - sedam članova. 

Matković i društvo od posebne su koristi svom gradu, svi su ih upoznali kad su se kao:"paukovi" dizali i spuštali na kupoli katedrale Svetog Duje, a nedavno su bili angažirani i u Poljudu na čišćenju Hajdukovih prostora, to jest krovne konstrukcije stadiona.

Na kraju teksta Erenzo na najizravniji način poziva Amerikance, ne samo penjače, da dođu u Dalmaciju:

"Hrvatski Jadran je potpuno sigurna zona, čitava regija je pravi poligon koji je prirode obdarila predivnim planinama, djevičanske ljepote, koje su neodoljiv izazov".

U potrazi za afirmacijom našega "free climbinga", glavni je cilj osnivanje "rock-gym" škola za mlade, za što je, dakako, potrebno nabaviti umjetne stijene. U Hrvatskoj zasad postoje samo dvije, i to u Zagrebu. . .

Danijel Trumbić

STIJENA I U DNEVNOM BORAVKU - IVICA PILJIĆ, SPLIĆANIN NA DUŽNOSTI PREDSJEDNIKA SVJETSKE SPORTSKOPENJAČKE ASOCIJACIJE

Svjetska sportsko-penjačka S asocijacija (CEC) izabrala je
za svojega predsjednika - Hrvata. Vijest nije nova, Ivica Piljić broji već dvadesetak dana na povjerenoj (jednoglasno) mu dužnosti. Diplomirani inženjer elektrotehnike i telekomunikacija 1986. je "pronašao" sebe u ovome sportu. Primijetit ćete kako je brzo napredovao, u samo, sedam godina, do najvažnije osobe CEC-a, ali i veranje uz stijene (prirodne i umjetne) ne seže u daleku prošlost. Stoga se s pravom može reći da je u mnogim stvarima vezanim uz sportsko penjanje bio - pionir.

Ispenjao je preko 350 uspona u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj i Italiji, postao je prvi klub u Hrvatskoj - splitski Marulianus, bio je organizator "Marjana 86", tek 4. natjecanja ovoga tipa u svijetu, bio je među važnijim ljudima" Art Rocka 89" u Zagrebu kada je prvi put u Hrvatskoj viđena umjetna stijena... Dakle, nema mjesta čuđenju. Predstavnici 17 zemalja znali su koga biraju da ih reprezentira u svijetu.
- Tvrdite da je interes za sportsko penjanje golem, u svijetu I u Hrvatskoj. Imate li već sastavljene planove kako odgovoriti brojnim zahtjevima?

" Na Zagrebačkom velesajmu predstavili smo se s umjetnom stijenom koju je u pet dana ispenjalo više od tisuću djece. 

Zato namjeravamo krenuti u osvajanje kroz škole putem tjelesnog odgoja. Takav način u Zagrebu funkcionira već dvije godine. Za Split imamo poseban plan. Uskoro ćemo početi s intenzivnim tečajevima, nabavit ćemo i umjetne stijene. Preko mojih poznanstava obećane su nam iz Njemačke. Te su stijene sasvim sigurne, dizajnirane za djecu".

- A svijet?

" Vrlo krupan zalogaj. Očekuje nas rješavanje generalnog otkupa , za prava TV-prijenosa. Također se moramo na neki način odvojiti od potpunog patronata Međunarodne alpinističke unije (UIAA), jer želimo veće ingerencije. Jako je bitno ostaviti Hrvatsku u Europskom izvršnom odboru, još više prodrijeti u Aziju gdje je prava pomama za sportskim penjanjem. Zamislite, Japanci u garažama drže umjetne stijene, prislanjaju ih uz zidove kuća, ponegdje i u dnevne boravke. Toliko je posla da ga ni profesionalac ne bi stigao obaviti da kraja.
- Ipak, popularizacija u našoj zemlji morala bi se vezati uz jedan veliki događaj. U Splitu je 1986. bilo 2000 penjača, golema medijska pažnja...imate li ideja?
"U rujnu u Rovinju organiziramo Otvoreno prvenstvo Hrvatske. Radimo na dovođenju što više penjača, mislim da ćemo dobiti pristanak većine. Kandidirali smo se i za Svjetski kup iduće godine. Kao Splićanin, volio bih da ga ovdje priredimo, ali trenutačno je Zagreb bliži. Znate i sami zašto, rat je još uvijek blizu. Ne moram vam ni govoriti koliko bi jedna takva manifestacija značila propagandi našega turizma. Sa Svjetskog prvenstva u Innsbrucku TV-slika je išla u 80 zemalja, "Eurosport" svako malo daje reportaže, prijenose . . .
- Nedavno je u američkom magazinu specijaliziranom za ovaj sport izašla reportaža na devet stranica o Splitu.

" To samo potvrđuje mišljenja stručnjaka koji smatraju da je Split predodređen da postane jedan od vodećih europskih centara u sportskom penjanju. Imamo fenomenalne preduvjete u prirodnom okolišu, ljudi su nadareni za sportska nadmetanja. Treba samo volje i novca. Nadam se da ću za trajanja svojeg mandata uspjeti "izgurati" Split tamo gdje mu je mjesto.

Davor Burazin