C`est magnifique! ................ >>>
Marulovi asevi, Sandra Bakulić & Ivan Lisica, su se prije par dana vratili sa visinskih priprema u francuskom Ceuseu. Puni dojmova i eritrocita, neznaju odakle bi krenuli sa svojim reportom...
Nakon što su godinama slušali priče o magičnom francuskom penjalištu na vrhu brda, naša naveza je prije dva tjedna osjetila da je kucnua čas za akciju.
Dočekalo ih je par kilometra najkvalitetnijeg vapnenca na svitu, more klasika i prirodne lipote u stilu čistog photoshopa!
Ceuse se, šire gledajući, nalazi tamo di se dodiruju idilična Provanca i francuske Alpe. Uže gledajući, nalazi se na nadmorskoj visini od blizu 2000m (!!!) što je više nego dovoljno da našim Dalmatincima stvara svakodnevne probleme sa absorbcijom kisika. Da situacija bude luđa kamp se nalazi čak 500m visinske razlike od stine što znači da svaki dan triba privalit taj komad brda do gori i nazad...
Prvi dan, Marulovi udarnici, naoružani do zuba, zadanu dionicu prolaze u supersporom vrimenu od 1h40min i doslovno padaju na kolina pri ulasku u sektor. Ipak s vrimenom je hodačina bila sve lakša, a prolazno vrime spuštaju na njima rekordnih 50min..
I sad sigurno postavljate pitanje, zašto sva ta gomila ljudi - staro i mlado svaki dan klipsa do gori, a ne radi se o Međugorju?
Je, definitivno se isplati, Ceuse je bomba!!!
Poznata je uzrečica da u Ceuseu nema lošeg smjera i to je doista živa istina! Najpoznatiji sektori ka šta su La Cascade, Berlin ili Demi lune su od početka do kraja puni the must smjerova koji te brzo navedu na tužni zaključak kako je život prekratak za popet sve te lipe linije o kojima maštaš s poda.
Još jedan zaštitni znak penjališta su i kvalitetni razmaci u smjerovima, pa se definitivno može reći da ako u Ceuseu nisi umra od straja, onda nisi tamo ni bija! Razmaci rastu proporcionalno sa kvalitetom i renomeom smjera, pa tako najveći klasici imaju i najveće razmake, za koje se zna da što si bliže vrhu postaju sve veći. Posebno su po psihološkom efektu poznati smjerovi starog kralja Patrick Edlingera koji je bušia stvarno u ritko...Doć do sidrišta u njegovom smjeru je istinski užitak!
U ciloj toj priči, koje ovo penjalište čine apsolutno jedinstvenim, pomalo se izgubi značaj ocjene smjera na papiru. Za razliku od drugih penjališta, večernje priče ekipe u kampu su uglavnom usmjerene na to ko je veći klasik popea, koliko je ko dugo letia i u koju se frku planira sutradan uletit...
Marulov dvojac je sa zadovoljstvom prihvatia taj Ceuse penjački stil, pa je svaki dan cilj bia popet što više mega klasika sa liste za odstrel sastavljene zahvaljujući preporukama Gašpera, Brecelja, Hrena i lovačkim pričama koje svakodnevno kruže među penjačima.
Simbolično, prvi smjer na listi je bia prekrasni ultraklasik Zagreb (6c) - (je dobro ste čuli!!!) u sektoru Berlin. Sljedilo je puno on sighta i flasha, brzih uspona i padova, sve u svemu cca 50-ak smjerova.
Sandra je uz veći broj smjerova te težine iz prvog pokušaja (flash) popela legendarni Super Mickey (7b), a s kojim pokušajem više i Vagabond d` occident (7c) - za oba smjera je opće prihvaćeno mišljenje kako su najlipši smjerovi na svitu za svoje ocjene!
Lija je zadrža visoku razinu on sighta usponom u the mustu Carte Blanches (8a), a najbolji flash mu je Bourinator (8a), autorsko djelo pokojnog Jean Christophe Lafaille-a.
Dalo bi se tu još puno toga reć ali možda ne bi bilo loše zaključit da uz sve moguće narodnosti koje se mogu susrest po kampovima i ispod stine, Hrvata uvik ima najmanje... valjda će se i to prominit...
>>> Za bolji doživljaj Ceuse-a čekirajte fotopriču sa RockTripa koju objavljujemo sutra. Do tada, samo par slija za gušt...
>>> Što češći prelazak Schengena podupiru:
