{jcomments on}Tribute to oprema...

Dok jesen vanka dere, a mi uživamo u toplim domovima,
sitimo se naše opreme šta smo je ostavili na prvoj crti bojišnice.

Greda je ovih dana okićena ka usrid lita. Ukapčanja i gurtni ima na sve strane ali penjača malo i ništa.  Nije potriba radit dramu oko malo željeza, smatra većina, međutim priroda se ponekad poigra sa njima puno kreativnije nego ta ista većina, misli.

Da li znate da pod dugotrajnim i jakim udarima vitra na Gredi, ukapčanja znaju odvidat pločice u smjeru i skupa s njima nestat u nepoznatom pravcu?
Da li znate da gurtne i ukapčanja sa mailonima koje niste zavidali ključem, nakon zime na Gredi,  vjerovatno nećete nać di ste ih ostavili?
Da li znate da su već više puta pucala hvatišta u smjerovima nakon šta bi ukapčanja, nošena jakim vitrom, mlatila po njima danima?

Nemojte ovo shvatit ka apel za masovno skidanje svega šta je ostalo u stini. Ima neka romantika u tome kad ostaviš okićeni smjer da čeka tvoj dolazak - uostalom i kad te svi ostave, on ti uvik ostaje vjeran. Samo smo osjetili potribu prisjetit se te junačke opreme i surovosti Majke Grede ... 🙂