Zlatno doba Marjana...

Nakon puno pozitivnih reakcija i pohvala na račun naše reportaže Marjan 86, prvog sportsko penjačkog natjecanja u bivšoj Jugoslaviji i četvrtog u svijetu, ponovno smo se potrudili i pripremiti vam  reportažu sa dokumentacijom drugog natjecanja koje se održalo na južnoj stijeni našega Marjana,  pod nazivom Marjan 87.

Reklo bi se, logičan slijed događanja - Ekipa entuzijasta AO PD Mosor koja je vrlo uspješno organizirala Marjan 86 željela je ponoviti barem mali djelić uspjeha od prošle godine, te su se ponovno skupili i uhvatili zahtjevnog posla organizacije MARJANA 87. No ove je godine ipak sve bilo koliko toliko lakše jer su  imali već utrt put i iskustvo u organizaciji, a i za razliku od '86. puno su bolje bili prihvaćeni od svih, kako učesnika tako i onih koji su bili u istom điru.

Natjecanje je održano od 03.-05. travnja 1987. Ponovo je bilo otvorenog tipa, pa je nastupilo ukupno 32 natjecatelja iz 17 klubova, od kojih 6 žena, što je više nego li je nastupilo na Marjanu 86.
Pogledajte listu natjecatelja 1 i 2.
Splitski predstavnici na ovom natjecanju bili su Zdenko Mijanić, Jugana Parađina i Sunčica Baučić.

Osnovna razlika u pravilima u odnosu na Marjan 86 jesu da u finalnim smjerovima nije bilo demonstratora smjera, već su se finalni smjerovi penjali "na pogled".
Pročitajte ovogodišnja pravila natjecanja.

Smjerovi koji su se penjali na Marjanu 87 uređeni su neposredno prije natjecanja, te je tako naš Marjan postajao pravo penjalište sa sve većim brojem izuzetno atraktivnih i uređenih linija. Autor smjerova je bio, pogađate, Ivica Matković - Matan, koji je ujedno bio i demonstrator polufinalnih smjerova.
Smjerovi koji su se penjali bili su, barem što se finalnih smjerova tiče, laganiji nego li na Marjanu 86. Prvi dan (polufinale) penjala se Sara, Gracija i Bolero, sada već izuzetno poznati i popularni marjanski klasici.
Podsjetimo se, u finalu Marjana 86 penjao se legendarni smjer Marulianus 7c/c+, dok se u finalu Marjana 87 penjao smjer Glorija tada ocijenjen s 7b. Oba smjera se nisu ispenjala u toku natjecanja.
Žene su u finalu penjale smjer Anja.

Pobjedio je, kao i na Marjanu 86, Tadej Slabe koji je važio za tada jednog od najboljih penjača u svijetu, često stavljan u rang sa Wolfgangom Gullichom i Stephanom Glowaczom jer je ponovio njihove tadašnje uspone teškoće X stupnja (8b) ili teže, od kojih sigurno najpoznatiji Gullichov Lord of the rings, prvi 8b+ na svitu ispenjan u Australiji (Mt. Arapiles).
Spomenimo da je Tadej Slabe 1987. godine ispenjao i dotadašnji izuzetno popularni marjanski projekt  Marulianus 7c/c+.

OSVRT ORGANIZATORA

Marjan 87, dvadeset godina poslije.
I nakon dvadeset godina, sjećam se vrlo dobro da smo u organizaciju natjecanja Marjan 87 ušli s istim entuzijazmom kao I za Marjan 86. Možda čak I većim, jer imali smo dragocjeno I tada vrlo rijetko iskustvo organizacije natjecanja u sportskom penjanju.

Puno smo naučili od Marjana 86 I značajno unaprijedili natjecateljska pravila. Tijekom finalnog uspona Marulianus na natjecanju Marjan 86, uočili smo dvije vrlo važne stvari. Prvo, da se mora mjeriti visina napredovanja, a ne ukopčani kompleti. Ta se odluka spontano nametnula već u finalu Marjana 86.
Drugo, da natjecatelji ne smiju gledati uspon prethodnog natjecatelja. To nam nije izgledalo fer. To smo naučili u donjem nadvisnom djelu finalnog uspona Marulianus, gdje 1986. godine nitko nije mogao prijeći iz prvog nadvisa vani na policu i zatim u gornji dio uspona. Kada je prvi natjecatelj otkrio gdje je hvatište, to uočeno hvatište Metodu Škarji i Tadeju Slabeu omogućilo je proći taj detalj za manje od minute dok su prije tu natjecatelji pokušavali i do 10 minuta uz uzastopne padove i bez uspjeha.

Značaj Marjana 87 je u tomu što su se prvi put natjecateljski usponi penjali "na pogled" i svi su se usponi mjerili i bodovali prema dosegnutoj visini uspona. Prvi put je uspostavljena izolacijska zona u kojoj su natjecatelji čekali na svoj uspon. Izolacijska zona bila je iza linije uspona Ogledalo tako da su se natjecatelji mogli i zagrijavati prije natjecateljskog uspona. Bilo je to neobično jer je bilo prvi put i natjecatelji su bili vidno više uzbuđeni i nervozniji prije uspona, nego na Marjanu 86. Vidno su nastojali ili slušajući razglas ili preko reakcije publike barem približno ocjeniti kako je prošao prethodni natjecatelj.

Najpopularniji natjecatelj i među penjačima i publikom, zaštitni znak natjecanja Marjan 87, bio je Tuglio Ferluga. Bio je odličan penjač i vrlo duhovit, ali ono što ga je izdvajalo od svih je bila prilično debela cigara koja mu je gotovo uvijek bila u ustima. Bez obzira na to da duhan nije nimalo sportski, cigara i Tuglio bili su nerazdvojni. Nikome nije bilo jasno kako netko tako dobro može penjati i pokazati gotovo nevjerojatnu izdržljivost prilikom penjanja na pogled, a ne ispunjavati striktne zahtjeve sportskog života. Tuglio je na kraju osvojio treće mjesto i bio burno pozdravljen od penjača i publike.

Već tada, 1987. godine počela su se nazirati dva pristupa natjecateljskom penjanju. Jedan koji je dolazio iz stare klasične škole penjanja gdje je penjanje bilo gušt, a natjecanja onako, usputna zabava, i drugi koji je postavljao vrlo stroge zahtjeve za penjače natjecatelje, od dnevne prehrane do svakodnevnog treninga. Pogodite na kojoj su strani tada bili splitski penjači?

Glavni sponzor natjecanja i te godine je bila splitska "Dalma" a svi penjači natjecatelji nastupili su u vrlo karakterističnim natjecateljskim majicama koje su poslije natjecanja ljubomorno čuvane kao raritet jer su stvarno dobro izgledale.

Glavni sudac natjecanja bio je opet Stanko Gilić, sad već iskusan sportsko-penjački sudac. Te, 1987. godine uveo je i ocjenu stila penjanja. Bilo je jako interesantno slušati ocjene za stil penjanja od tako iskusnog penjača. I te godine naučili smo dosta, za neka buduća natjecanja.

Kada je sve utihnulo, a natjecanje uspješno završilo na veliko zadovoljstvo penjača i publike, mogli smo ponovo odahnuti sa zadovoljstvom. Natjecanje je uspjelo!
Bili smo umorni, radosni ali i malo tužni. Marjanska stijena bila je iscrpljena za nove natjecateljske uspone na pogled, a bilo nam je vrlo jasno da je budućnost natjecanja u penjanju na pogled. Znali smo da će u budućnosti biti nemoguće u potpunosti ispuniti vrlo stroge uvjete penjanja na pogled u marjanskoj stijeni koja je već bila prepuna uspona.
Svi naši razgovori vodili su na neminovnost organizacije natjecanja u dvorani na umjetnoj stijeni.

Ideja začeta na završetku natjecanja Marjan 87 i prvo dvoransko natjecanje na umjetnoj stijeni realizirano je dvije godine kasnije. No to je, neka nova priča.

Ivica Piljić