Priča iz Hrvatske...

Iza nas su 3 najvažnija natjecanja u godini – seniorski PH-ovi u speedu, leadu i boulderu. Prokomentirat doživljeno, naša je dužnost.

Iako smo kao klub bilI uspješni na spomenutim natjecanjima, ne skrivamo nezadovoljstvo situacijom u seniorskoj konkurenciji. Službeno glasilo Komisije već nekoliko puta spominje i čudi se slabom odazivu hrvatskih penjača na spomenuta natjecanja iako su upravo oni (Komisija) glavni krivac za trenutnu situaciju.

Seniorska kategorija je već poduži broj godina zadnja rupa na svirali naše Komisije! Legendarna sezona 2005. kad se za PH održalo čak 5, do zadnjeg kruga neizvjesnih natjecanja,  i  to sa rekordnim brojem natjecatelja koji je premašivao čak i brojke prvenstva susjedne Slovenije te iste godine – danas izgleda znanstvena fantastika! U međuvremenu su  natjecateljski uvjeti (infrastruktura) čak i bitno uznapredovali ali ironično nestalo je najbitnijeg – spirita i motivacije na sceni. Zašto?

Netransparentnim radom, ekipa iz Komisije je postupno i temeljito, maksimalno srozala instituciju seniorske državne reprezentacije. Jednom san i motivacija svakog ozbiljnijeg natjecatelja danas se pritvorila u tabu temu o kojoj rađe šutimo nego je spominjemo. Članovi ekipe su se proteklih godina (pre)često birali bez ikakvog jasnog kriterija ili dugoročnog plana. Zajedničke pripreme (makar i pod vedrim nebom) ili odmak prema specijalizaciji natjecatelja po disciplinama su čekani uzalud, a sve u duhu filozofije – sudjelujmo, skupljajmo iskustvo i odradimo šta veći broj nastupa!

Opravdava se naše vodstvo – kriv je HPS, kriv je Berljak. Kaže, orjentiramo se prema mladima, seniori su u drugom planu. Mi držimo da je temeljni uzrok svega ovog isključivo nesposobnost i ništa drugo. Orjentiranost prema mladima je samo paravan pročelnice koja, primjerice, sve do prošlog sabora nije ni znala da se Svjetsko juniorsko prvenstvo održava svake godine.

.... vratimo se na 2011.

Pitamo Komisiju jednostavno pitanje– Kako je moguće da se od 50 i nešto vikenda u godini, sva 3 najvažnija natjecanja u kalendaru održe unutar 7 dana???

Di je tu fairplay prema ljudima koji ne žive  u (ovom slučaju) Zagrebu, koji  su rijetko profesionalci, a najčešće studenti ili zaposleni ljudi? Koliko se moglo ozbiljno pripremit za tri različite discipline ukratkom roku i koliko su sama natjecanja izgubila na kvaliteti radi toga? Apsolutni presedan!

Speed disciplina se po prvi put održala na standardiziranoj stazi ali uz ručno mirenje vrimena! Pitamo Komisiju – Ako su sva tri naša najbrža penjača (Morić, Trumbić i Kivela) taj dan penjali unutar iste sekunde (5 i nešto sek.) kako je moguće realno mjerit rezultat uz odstupanja koja su za ručno mirenje vrimena neizbježna? Parodija je da se radujemo novoj stazi, a rezultati su takvi da ih nemožemo precizno izmirit? Di je tu logika cilog natjecanja i zar je digitalni taster luksuz?

Lead se održa uz live streaming. To je lipo ali s druge strane neke temeljne stvari se stavljaju pod tepih.  Organizator je odbacia molbu natjecatelja da se stina očisti od viška hvatišta tj. da barem po  1m sa svake strane smjera bude čist. Obrazloženje je bilo da nismo daltonisti i da se to kosi sa komercijalnim tipom dvorane ka šta je PCZ?

Pitamo Komisiju – jesmo li svi mi gomila budala koje redovito odvidaju sve živo sa stine radi PH natjecanja, kad gazde PCZ-a to ne rade? Vikend posli se skinilo svih 4000 komada u Fothiji – ol to nije komercijalna dvorana? I ne samo to - PCZ ne samo da nije očistia stinu kako priliči nego je i uredno radia na dan održavanja natjecanja, pa su tako naši seniori penjali par metara dalje od gomile slovenskih i hrvatskih rekreativaca. Di je tu natjecateljski spirit, atmosfera i štimung?

Pitamo još jednom Komisiju - Zašto dopušta da profit PCZ-a bude bitniji od osnovnog reda i potriba natjecatelja?

Hrvatski problem je što se spomenuta natjecanja organiziraju po principu – amo šta zaradit i zato i jesu takva! Iz osobnog iskustva znamo da smo mi kao klub nakon svakog Prvenstva Hrvatske kojeg smo organizirali u Kući o Marula uvik izašli sa minusom i to planiranim. Tili smo ponudit maksimum koji smo mogli i neka drugi sude koliko je bilo uspješno ali u svakom slučaju to je jedini način da natjecanje bude kvalitetno. Organizacija natjecanja se mora vodit sa žarom i u takvim slučajevima tekma najčešće uspije, a natjecatelji to osjete i sljedeće godine se ponovo rado vrate na isto misto. Ove godine smo u PCZ-u gledali upravo suprotno – skupile su se startnine, odradilo se najminimalnije šta se tribalo i to je bilo to. Ni šušta ni gušta.

Komisija bi tribala stat u zaštitu natjecatelja!  Zašto je iz pravilnika izbačena stavka kolika je točna minimalna vrijednost nagradnog fonda ali je dopušteno organizatorima da recimo dignu startnine u zadnjih par sezona? Oće li 2012.  napokon kalendar natjecanja izać u razumno vrime i oće li bit razuman?Hrvatska ima kvalitetne penjače, još kvalitetnije mlade kategorije, a klubovi koji su se spremni potrudit oko organizacije (Bravo za SPK Pulfer) i dalje postoje!

Vrime je da se odmaknemo od hrvatske tradicije da svak trči za osobnim interesom i da razvijamo penjanje sa srcem, entuzijazmom i fanatizmom!

Vrime je da seniorskoj kategoriji vratimo spirit i da uzviknemo Nećeš razbojniče za organizatore koji samo skupljaju startnine!!!

...............

Marul o Muerte!

Croazia para siempre!