Ovaj izvanredan komad stine se smistia na krajnjem istočnom dilu barijere Kozjaka, gdje je planina prekinuta sedlom Rupotina, između vrhova Golo brdo (616m/nm) i Orljak (602m/nm). Orljak je nastavak kozjačkog grebena na koji se nastavlja Markezina greda i koji time završava. Lokalni stanovnici ovaj predio zovu Suvava zbog presušenog korita potoka koji je nekada tuda prolazio, a samu stinu Točilo.
VREMEPLOV
Prvi koji je bacia klicu o odličnom sektoru u zaleđu Solina je bia Steve Whittall. On je u ovom ali i drugim dijelovima Kozjaka ispenjao skoro 200 smjerova u on gear i solo stilu, pa tako nije zaobiša ni ovu stinu di je popea kratku ljusku livo od današnjeg smjera Rapsodija i tako izvea prvi uspon na penjalištu.
Prilikom prvog posjeta Rupotinama, Marulovi asevi su ostali zadivljeni kvalitetnom, blago prevjesnom stinom koja je, usprkos tome što je mokra većim dilom godine, bila vrlo upečatljiva. Nakon što je ostvaren kontakt sa lokalcima iz okolnh kuća, pristupilo se rušenju Macana - golemog čempresa koji je rasta u podnožju i zaklanja veći dio stine. Palo je i prvo sidrište na vrhu stine sa kojeg se na top rope isprovalo nekoliko potencijalnih linija!
Ipak, s obzirom na brojne klupske projekte, prije svega uređivane obližnje Markezine grede, ekipa Marula je odlučila odgodit uređenje sektora.
Godine 2005. Rupotine su konačno dočekale svojih 5 minuta! Skupina lokalaca predvođena Vedranom Puljizom je zasukala rukave i sa puno entuzijazma u potpunosti uredila penjalište koje postaje nezaobilazni dio života splitske penjačke scene!
KOJA ŠEMA?
Rupotine predstavljaju odličnu litnju alternativu šarolikom Omišu i opakoj Markezinoj gredi!
Penjalište broji 18 smjerova, visine su od 10-20m, a težine od 6b-8a. Konop od 60m i 10-12 ukapčanja će bit više nego dovoljno.
Radi se o nešto drugačijem vapnencu od onog na kojeg smo navikli u Paklenici, Omišu ili Marjanu. Stina je vrlo razvedena sa nemalim brojem siga i sloperastih hvatišta, a u pojedinim dijelovima podsjeća na konglomerat.
Penjanje je vrlo konstantne težine, traži kvalitetnu izdržljivost, dobro postavljanje nogu, a pravo je misto za on sight i fleš. Centralni dio stine je divota i tu se nalaze neki od najlipših dalmatinskih klasika u rangu 7c!
Penjačka sezona u Rupotinama traje od proljeća do jeseni. Prva proljetna penjanja nisu najugodnija jer je stina poprilično prašnjava u nekim dijelovima ali ipak nakon par penjanja sve dođe na svoje! Sektor je liti u hladu od 13h.
Potencijal penjališta je iskorišten. Naravno da se uvik može ubacit još koja linija ali nema potribe u Rupotinama forsirat kvantitetu kad ih je Bog stvoria za kvalitetu. Ipak spomenimo da se u neposrednoj blizini ove stine nalazi još nekoliko barijera položenih ploča Kozjaka koje će se u budućnosti vjerovatno uređivati, pa bi Rupotine, kakve danas poznajemo, mogle postat samo sektor jednog šireg područja.
Na sljedećoj strani imate skicu pristupa, ode ispod vam je google. Ako sve ovo promašite, nema frke, završit ćete na Markezinoj gredi.
{mosmap width='660'|height='400'|lat='43.564428'|lon='16.496332'|zoom='12'|zoomType='Large'|zoomNew='0'|mapType='Hybrid'|
showMaptype='1'|overview='0'|text=''|lang=''}
Parking, pristup i stina se nalaze na privatnim parcelama - dakle sve smo rekli!Za popit pivu posli penjanja vam preporučujemo dvi institucije ovog kraja - AS (na povratku za Solin, s live strane) i Greben (na putu za Klis glavnom cestom, s desne strane)!
Evo link Turističke zajednice Grada Solina ako van slučajno zatriba.
Guštajte u Rupotinama, a eventualne komentare ili obavjesti vezane za penjalište pošaljite na info@marulianus.hr .
