{jcomments on}Tabu tema penjačke scene...
Norio je bia u pravu...
Zašto bi neku stinu ili bouldere tribalo sakrivat od drugih? Triba li to poduprit ili osudit? Kako je uopće došlo do te ideje?
Times, they are changing
Današnje penjanje se uvelike razlikuje od onoga prije par desetljeća, a osnovna razlika je masovnost. Ima nas puno više nego prije i naš utjecaj na prirodu je višestruko jači. Mnoga penjališta već dugo osjećaju taj utjecaj. Pretrpana ljudima pritvorila su se u penjačke dvorane na otvorenom, a flora, fauna i (ponekad) lokalno stanovništvo se teško nose sa novim trendovima.
Ova penjačka apokalipsa još nije ozbiljno zahvatila Hrvatsku ali je već duže vrime realnost širom svita. Norio Radić je uvik govoria da penjanju ne triba popularnost- mrzija je vidit penjanje na televiziji i u novinama. Tada nas je u Splitu aktivno penjalo 15-ak i nismo razumili taj njegov anti-medijski stav ali danas je jasno ko dan - starom Joberu je instikt govoria da je masovnost dvosjekli mač.
Secret spot filozofija
U jeku masovnosti počela su se pojavljivat secret spot penjališta. Njihovi autori su se zaželili vratit par desetljeća unazad i ne brinit da će sljedećeg vikenda sektor bit pritrpan penjačima. Nije bilo bojazni da će neko uletit u projekt koji su tek tili provat, da će sektor bit pun smeća i tariguza ili da će lokalci radit problem jer im se neko neinformiran parkira na parcelu.
Secret spot se čini idealnim rješenjem i sigurno bi se s tim, barem na trenutak, složia svaki as koji je proživia vikend gužvu u Mišjoj peči.
Utopija
Nažalost, secret spot je samo utopija i nije rješenje problema koje je penjačka masovnost donila sa sobom.
Prvi razlog je taj šta je gotovo nemoguće neko penjalište držati u potpunoj tajnosti. Usponi, fotografije, snimke, glasine – brzinom munje prošaraju penjačku scenu jer svit je jedostavno mali, a šering je nikad veći. Zbog toga većina penjališta, koja krenu sa secret spot filozofijom, ubrzo potpuno izgube taj status ili eventualno uspiju neko vrime izbjegavat penjačke vodiče.
Drugi razlog zašto secret spot nema smisla je još bitniji. Ljudi su skloni pretjerivat u svemu, a u ovom slučaju to bi moglo značit da će uskoro svatko od nas imat svoje privatno penjalište, o kojem će mučat ka zaliven i čuvat ga puškom od penjača iz susjednog plemena.
Respect the rock
Problemi masovnosti mogu nestati jedino ako počnemo istinski poštovati stinu i prirodu. To je jedini način koji stvarno, a ne privremeno (ka šta je slučaj sa secret spotom) može riješiti ovu situaciju.
Da bi u tome uspjeli potrebno je posvetit flori, fauni i stini barem onoliko brige koliko posvećujemo projektima koje pokušavamo popet. Također, međusobno poštovanje između nas penjača, rispekt prema autorima smjerova i posebno lokalcima koji su vlasnici zemlje ili tu žive godinama, su ništa manje bitni.
Danas je etika ponašanja važnija nego ikad, a penjačke škole bi ovu temu tribale postavit ka prioritet prije nego pošalju nove aseve vanka. Prvo - respect the rock, a tek onda climb the rock – triba bi bit moto.
…
I tako smo našu temu o secret spotovima zaključili motom - respect the rock. Djeluje nepovezano ali samo na prvi pogled.
Redakcija Marula će uvik poštovat odluku lokalaca ako neko svoje penjalište označe kao secret spot. Iako držimo da je to utopija, ne pada nam na pamet kontrirat domaćim asevima na svom domaćem terenu. Cilj ovog teksta je da skrene pozornost na glavni problem, a to nisu secret spotovi, kako se često sugerira, nego penjačka etika koja se sve više zaboravlja iako nas je svakim danom sve više.
Vrime je da puno više energije posvetimo odnosu prema prirodi i ljudima oko nas - u takvom ozračju više nitko ne bi pomislia neko penjalište nazvat secret spot.
______________________________________________________________
Kutak jednog boškarina:
Trenutak je da se osvrnemo na dezinformacije koje asevi na čelu sa Šarmantnim Vladom šire medijskim prostorom.
...
Pandora ili Sopot je žuti prevjes koji se može vrlo lako uočiti iz skoro svakog djela Buzeta kad gledate put sjevera. Od benzinske do sektora se stiže cestom priko Brgada ili onom manjom koja počinje odma uz Plodine.
Istina je da su autori prvih dana bili vrlo oprezni sa širenjem vijesti o najboljem prevjesu u ovom dijelu Evrope, a Gerhard je razloge za to lipo objasnia u našem interviewu, citiramo:
"Možeš li našem puku objasnit filozofiju secret spota sa kojom se u zadnje vrime sve više susrećemo!
Česta stvar na većini penjališta je da se nalaze na privatnom zemljištu i nemogu podnit puno ljudi. Ako vlasnici nemaju ništa protiv penjača super ali ako imaju onda to triba respektirat. Šta se mene osobno tiče, volim kad penjači dolaze na smjerove koje bušim, stina ionako nije moja. Ipak, ka šta san reka, prije svega bitno je da je situacija sa vlasnicima riješena, da se zna di se parkira, kuda se prolazi itd. Secret spot je nekad dobra opcija da se situacija drži pod kontrolom dok nisu svi preduvjeti ispunjeni."
Na sriću nije bilo problema sa preduvjetima, pa su jedva koji misec od kad su uređeni prvi smjerovi, penjači iz Splita već penjali u Panodri. Sreli su upravo autore penjališta s kojima su od tada u odličnim odnosima i koji sudjeluju u objavi svih naših vijesti. U međuvremenu je na mriži osvanula i skica penjališta , a Chuck Frieberg je absajla sa vrha i odlučia ga predstavit svitu.
...
Dakle, ne radi se ovdje o secret spotu nego o novom penjalištu koje se postupno razvija na najbolji mogući način. Hoerhageru je puno više stalo da etika i sve prateće stvari budu zadovoljene nego da odma pukne vodič na internet. Na isti način je sudjelovao u opremanju Kompanja, a sad buši u susjednim Istarskim Toplicama di je situacija sa preduvjetima dosta zahtjevna jer je dio stine unutar prirodnog rezervata.
Sve u svemu, možemo plakat od sriće šta je takav čovik, od kojeg možemo učit u svakom pogledu, doša u nas radit smjerove. I zato Vlado, nemoj se žalit nego budi etičan i počasti čovika pivom kad ga sretneš. Ako budeš u prilici možeš i reć onima šta parkiraju auta na livadi u Kompanju da ga ostave na donjem parkingu i prošetaju tih 200-300metri kroz selo. Dobro je za pluća...