Prvom polovicom 90-tih godina prošlog stoljeća splitska penjačka scena bila je u krizi. Bila su to ratna vrimena, većina današnjih penjališta nije bila dovoljno razvijena, a neka nisu ni postojala. Marjan i Brela bile su jedine kvalitetne lokacije s dovoljnim brojem smjerova, nedovoljno za aktivne penjače. Postojao je i problem prelaza sa lakših na teže ocijene, konkretno bila je rupa između 7a+ i 7c+, nedovoljan broj smjerova oko 7b koji bi olakšali napredak, pa je u to doba bilo puno frustracija i ozljeda. Naravno tada nije bilo niti umjetnih stijena pa su penjači morali izmišljati toplu vodu da bi napravili dobar trening.

Spas iz vedra neba došao je jednog ljetnog popodneva kada su mi dva ragbijaša Vlado Vrsić i Denis Puljiz, budući joga majstor Saša Matejić i Norio Radić iz Varoša pokazali lude prevjese iz mora, Grbu i Meje blues. Odmah su se pokušavali i danas neispenjani projekti po sredini Grbe i ostali obližnji problemi. No to nije bilo ni približno sve. Sljedećih dana upoznat sam s dugom priječnicom koja je vodila do velikog prevjesa punog tramvajaca iznad pet metara dubokog mora, te pojedinim linijama od kojih većina nije bila do kraja ispenjana. Sljedećih nekoliko godina broj penjača na Sustipanu vrtoglavo je rastao. Od mini kolonije penjača sa Meja koji uopće nisu drugdje ni penjali, do selidbe kompletnog Marjana na mokra hvatišta i oštre sike Sustipana. Vrhunac posjećenosti je bio 98-99 te godine, tj. do pojave prvih boludera u gradu. Mogućnost treninga na umjetnoj stijeni ubrzo je ispraznila Sustipan ali i ostala penjališta. Plastična era je počela... - kaže o tim prvim danima legenda dalmatinskog penjanja Ivica Franceschi Frenki.

U povijesnom razvoju Sustipana bitno je spomenuti i sezonu 2005. kada se na penjalištu po prvi puta počelo penjati isključivo u penjačicama, uz povremeno korištenje magnezija. Možda će vam izgledati smješno ali tradicija izvornog sustipanskog penjanja samo u kupaćim gaćicama je godinama bila toliko jaka da nitko nije ni pomišljao na penjačice ili sličnu modernu tehnologiju. Penjačice su nosili samo početnici i to prvih par dana dok se malo ne ušeme. Velika popularizacija DWS-a u cilom svitu i želja za što težim usponima nagnali su i naše penjače da se okrenu modernim trendovima.

Ako se nikada do sada niste okušali u DWS-u Sustipan će za vas biti pravo penjačko otkriće u svakom pogledu.

Projektiranje svakog smjera je vrlo zahtjevno jer za razliku od klasičnog sportskog penjanja ovdje se svaki put mora sve ići ispočetka, baš kao u boulderingu, mada su ipak sustipanski smjerovi (dosta) viši nego uobičajeni boulderi. Dodatna otežavajuća okolnost je i plivanje koje zna bit prilično zahtjevna radnja kad onako napumpan upadnete u more i to po mogućnosti (nedaj Bože) na leđa ili... Ali sve su to draži pravog litnjeg ritma na Sustipanu.

U slučaju da ste se odlučili penjati tradicionalnim stilom, dakle samo u kupaćem (kostimu ili gaćicama) sve skupa je dosta drukčije. Sike su na nekim mistima iznimno oštre i zato se u fazi navikavanja od otprilike 2 tjedna ili 5-6 dolazaka većinom penje na ruke. Nakon toga koža na nogama toliko očvrsne da vam ništa ne smeta i možete doslovno šetat bosi po staklu. Glavno oružje u zamjeni za penjačice je nožni palac (koji se u više prilika pokazao kao moćno oružje), a zamjene za magnezij, jednostavno nema - navikneš se. Makar će u današnje doba rijetko tko penjat na ovaj starinski način preporučamo svakome da proba to barem jednom, čisto da osjeti. Napominjemo da su skoro svi sustipanski smjerovi u originalu ispenjani upravo ovakvim načinom.

Osnovna karakteristika sustipanske stijene je obilje hvatišta i to velikih. Stijena je dosta krušljiva pa je zato potreban oprez ukoliko se penju neispenjani problemi. Glavnina smjerova je vrlo prevjesna i dosta visoka, a postoji i par priječnica na nižoj razini koje omogučavaju penjanje bez visinskih trauma.
Najviši dio stijene je nekih deset-dvanaest metara, a cijela barijera je duga 100-tinjak metara.

Većina smjerova počinje iz mora ili s polica, a završavaju izlaskom nogama na vrh, koji može biti i sjedeći (Hrvatska, Točak). Priječnice također  obično idu od većih polica gdje se može sjedit, pa sve do druge slične police. Plima i oseka, te valovi mogu otežati ili olakšati ulaze i tijek samih smjerova.
Na skicama smjerova uz neke uspone ucrtani su znakovi opasnosti (uskličnik). Za te je smjerove potreban poseban oprez ili zbog njegove visine i delikatnih pokreta na izlazima ili zbog mogućnosti ozlijeđivanja prilikom padova jer se može pasti na komad stijene.
U svakom slučaju, prilikom Vašeg prvog dolaska i posjeta Sustipanu, pomoć lokalaca je više nego dobrodošla.

Pristupi i silazi
Od betonske plaže bazena «Jadran» na Zvončacu krenite plivajući ili priječeći prema ACY-ju, prvi sektor je udaljen samo 20-30m. Podno smjerova možete sići i ekspresnom metodom tj. skokom sa vrha stine ili odpenjavanjem po zidu zapadno od Grbe (10m). Dolazak brodom i sidrenje pred nekim od sektora najbolja je solucija. 

Silazi iz smjerova su skokovi u more.

Oprema koja vam je potrebna na Sustipanu su kupaće ili kupaći kostim (jednodijelni) i dobra rezerva kože na prstima ruku i nogu - ako se želite okušat u tradicionalnom DWS-u ili penjačice i magnezij za moderne aseve. Dobro je u dodatnoj opremi imat i brod koji vam uvelike olakšava cjelokupno penjanje kad ga lipo usidrite nedaleko stine ali i bez njega sve skupa je sasvim ok i većina splitskih penjača penje upravo na taj način.

Vremenske uvjete vrlo je lako procijeniti dolaskom na Jadranovu plažu.  U slučaju jakog juga, valovi postaju vrlo opasni za penjače. Naša je preporuka da se taj dan zadovoljite samo plivanjem jer penjanje može završiti tragično.
Isto tako preporučujemo da na Sustipan nikad ne odlazite sami, jer su padovi vrlo česti, a dovoljan je samo jedan nezgodni da izgubite svijest što može bit fatalno.

U ljetnoj sezoni svaki se dan u principu može se provesti na Sustipanu, ali i neki dani u pred i po-sezoni, kada je more još uvijek ugodno za kupanje.
Već smo spomenuli i neke dodatne poteškoće kao što je kurenat (morska struja) koji otežava povratak (plivanje) na plažu, pa ostavite snage za to, a lošijim plivačima preporučujemo oprez ili dodatne satove plivanja (nije sramota).

Pogledaj pod penjalište Marjan ili ovdje.

                          KAKO PRONAĆI SUSTIPAN?

Jednostavno kad prođete Marjanski tunel, umjesto da skrenete desno prema našem penjalištu na Marjanu, skrenite livo i tu ste za par stotina matara u pravcu mora. Uostalom pitajte bilo kojeg prolaznika i nemožete falit.

Ovo prekrasno i surovo penjalište izloženo svim mogućim prirodnim silama vjetra, sunca, valova zaista pruža jedan poseban doživljaj penjanja kojeg obavezno mora probati svatko tko do sada nije. Litnje vrućine se u prevjesima Sustipana i ne osjećaju, zabava je zagarantirana, a nakon par tjedana DWS-a ponovni susret sa penjanjem u suhim uvjetima mogli bi doživit kao izlazak na lansirnu rampu space shuttlea.

Sve najnovije vijesti i promjene na stijeni možete pratiti na našoj stranici, a ako imate nekih dodatnih pitanja ili dilema bilo kakvog tipa obratite nam se na info@marulianus.hr

- opis penjališta
- skica penjališta i popis smjerova
- galerija slika
- dodatne informacije o smjerovima