{jcomments on}

Ma baš je gušt ....>>>

...>>>  čitat o pustopoljinama našega penjačkoga svita kad se odmetne u furešte, to jednostavno mora bit na Marul.hr. I ko kaže da ljudi ne znaju pisat, Minja genijalno je....
Preporučujemo topli napitak i udobnu fotelju, uživajte....

Ola,

evo da te malo updaetam. Tetonci(SPK Teton) i ja smo završili školu, mislim da to već znaš jerbo mi je Hrvoje javija da si konačno izaša iz bolnice. Wooohooo. Nadam se da si sad u punoj ratnoj spremi za daljnji oporavak i da si u akciji koliko, toliko.

Naravno svi držimo fige da sve sa rehabilitacijom prođe brzo i bezbolno i da se vratiš u velikom stilu.

Nego da ti javim, da sam se odlučila zaletit do mog dooobrog prijatelja u Marseille, ubola povratnu kartu za 53 eura iz Zadra, i prvo šta sam guglala je naravno penjanje.

Ispalo je da je blizu Marseilla najveća stina koju je Francuska ikad pokorila, ali na trulu žalost nisam je išla povirit, jerbo u 53 eura ne stane cila oprema (koju btw. još uvijek nisam kupila ali ima dobrih ljudi oko mene).

Nego tako tužna šta vjerojatno neću vidit taj najveći francuski vapnenac proguglam njihove dvorane  i naletim na proslavu i zadnje kolo marselješke boulder lige taman dan nakon šta sletim.

Natjecanje kojemu može pristupit svatko i gdje su svi dobrodošli, kotizacije nema, nagradni fond iljadu eura.

Idem. A nec neću. Makar da vidim kakvi su im smjerovi, kako organiziraju natjecanje i možda upoznam neke aseve.

Uletim tamo, na pultu, jedan as ka ti, samo francuz, uputi me u cilu priču. Kaže, isprid svakog smjera ti je sudac. Smjerovi su ti zelene, žute, bijele, bla bla boje... a ulazno hvatište ti je označeno naljepnicom koja je boje težine smjera. Uz to na naljepnici je neki znak (za ljude koji ne vide boje - wow bilo je leptira, sunašaca, ptica i ostalih piktogramskih fora)  OK sve jasno.

Uletim u dvoranu sa urom zakašnjenja, masu aseva. Među njima i članica francuske reprezentacije Fanny Gilbert - ona sa obrvama. Mislim se šta ću ja ovdje -  ma ko ga j. idem penjat.

Ali šta da penjem. U pene. Dvorana je puna smjerova i svi su smjerovi označeni na ulaznom hvatištu sa naljepnicom, ali nigdje nije označen smjer koji se penje. Nego na 3 metra, van strunjače, sidi sudac i to je to.

Kako sam kasnila uru, a tribam se dobro zagrijat u laganim smjerovima - ne mogu detektirat po ekipi koja penje upravo na zidovima di su ti lagani? Di su ti zeleni smjerovi?

Ne govorim francuski, dalje od par riječi.

Ma tko ga šljivi - uletim ja prvom sucu- kažem: možete li mi reći koje je boje smjer kojeg sudite. On kaže "crne". Puala - a ja tražim zelene. Kako da mu to kažem. Nešto se izmotam, i kažem možete li mi reći gdje su zeleni? On kaže ne znam, nisam siguran znam samo svoj smjer.

O jebala te francuska i dvorana u kojoj nisi pronjuška smjerove. Makar iz znatiželje.

Odem do drugog suca - opet ista fraza "možete li mi reći" koje je boje ovaj smjer ? - (možete li mi reći piše u French for dummies"- ahaaaha). Ovaj kaže "žute" - o majketi onaj as s pulta mi nije ni spomenija da ima žuta boja. Nema veze - taman netko penje taj smjer, skužit ću ja po pokretima koja je to težina.  Žuti su pre teški.

Znate li gdje je neki zeleni smjer? Ooo žao mi je ne znam (mislim se ni ti?) ali čini mi se da je tamo - i uperi prstom u nekog tamo.

Idem tražit zelene.

I tako konačno nađem zeleni - sajtam ga, nađem drugi - sajtam ga, nađem treći - sajtam ga. Dobro mi ide, nije loše - sajtala sam sve najlakše smjerove. Ahahaaa

Aj neka. To mi je dalo malo muda, pa sam počela škicavat i crvene - oni su ka teži. Pa idu ružičasti.

Nađem crveni, sajtam ga. Nije loše. Op op, još jedan crveni - opet on sight. Puala.

Moram naglasit, da to traženje smjerova je izgledalo tako da sam ja morala do svakog, ama baš svakog suca doć, promucat francuski, saznat koje je boje smjer (opaska - smjerovi su označeni zelenim naljepnicama na kojima je bijeli leptir (daltonisti)- to je boja naljepnice i karakterizira težinu smjera - ali hvatišta su crvene boje - to je boja hvatišta.

Okolo smjera ima na iljade drugih hvatišta, sa najljepnicama čak sličnima - nije leptir nego je bijeli iks. Totalno mega zbunjujuće, Ja dva sata nisam znala šta penjem. Ništa mi nije bilo jasno.

Tako da sam često gubila snagu i visila u smjeru i tražila slijedeće crveno hvatište sa zelenom naljepnicom na kojoj je j...ni leptir.

A da stvar bude još gora. TOP nije označen NIČIME. Nego eto, iza topa, nema više hvatišta te boje sa pripadajućim naljepnicama. Dobro u većini slučajeva je bija logičan top, ali sve u svemu, mega loše.

Naša liga je prema njihovoj otužna (po količini aseva, opremi dvorane i novcima koje imaju) - ali naša izolir traka je makar svakome jasna. Ma ne znam, možda sam samo ja bila previše pod dojmom.

Uglavnom, route setteri su postavili 25 komada. Ja sam sajtala sedam - i ušla u još četri. Kako nisam u treningu, umorila sam se. Nisam mogla više. U jednome ružičastome smjeru žutih hvatišta sam ostavila dušu - naravno on sight - i nakon njega nisam popela više ništa posli.

Pusti euri, su mi eto promakli za milimetar.

Idem se istegnit i vidim žensku mokre kose - čoviće nije mi palo na pamet - pa oni imaju TUŠ - oduševljena, odem gore uletim u najlipši tuš na svitu, kojeg sam slikala samo da ti pokažem.

Imaš kabinu ka u šopping centru sa malim predsobljem u kojem obišiš šugaman i ostaviš stvari. Tuš ima jedan botun iz kojeg izlazi voda savršene temperature. Kad botun odradi svoje stane voda, pa ga opet stisneš.

Na podu estriht sa nekim premazom i slobodnim padom u kanal koji je obični kanalizacijski vodoravni kanal. As simple as that.

Budući da se rastežeš na galeriji, poviše dvorane bočno, do nje imaš tunel kroz kojeg penješ. Iman sliku da ti i to pokažem. Skroz je ludo.

Ima i svlačiona sa onim ormarićima sa ključima... i sve ono šta je vjerojatno zamišljeno u Marula.

Ma ne znam zašto ti to pišem, pa ti makar ideš po svitu i gledaš ta rješenja - ali eto mene je okinilo.

Jedino mi se jedna loša stvar dogodila tamo - mora bit da sam se isforsirala i da sam malo krivo pala (znaš kako ja padam) - na njihovu osjetno tvrđu strunjaču. I umela me kičma, slijedeća tri dana Marseillea sam ležala - mirovala, jer mi se sve zakočilo u lumbalnom dijelu.

Sada sam skroz dobro, ima više od tjedna da sam se vratila, i sad kad je silo sve na svoje, morala sam ti javit te penjačke novotarije.

Nakon šta sam se vratila - podilili smo diplome u Tetonu, i sad lagano triba počet radit i vodat turiste okolo.

Nadam se da se uskoro vidimo, ja svako malo dolipim do Splita, ali onda me uvate svi na sve strane, pa ne stignem ić nigdi penjat.

Pozz svima

Minja