Marko Lukič je popea sve i svašta, obiša svit, presta penjat i ponovo započea, jednostvano proša je skoro sve šta jedan penjač može proć. Put ga je nedavno dovea i do naših dalmatinskih stina, a sigurni smo da će se ubrzo i vratit.

Zanimljivo je da je, za razliku od većine penjača, svoje najznačajnije smjerove ispenja daleko od kuće, a uglavnom je rječ o svjetskim klasicima koji su obilježili cijelokupni razvoj sportskog penjanja - Gullichov Punks in the gym iz 1985. (prvi svjetski 8b+), Manollovu Il Marattonetu iz 1987., Le Menestrelov La rage de vivre iz 1986., Huberov Shogun iz 1991., Triboutov Just do it iz 1992. itd..

Sa takvom legendom je pravi gušt popričat, a mi mu u životu želimo još puno penjačkog gušta.

Legendo kako ti se čine ove naše Dalmatinske stine, jel ti se svidilo?
Posljednji sam put penjao na Marjanu negdje oko 1988. Super je tu, a najbolje je to, da za razliku od drugih penjališta ideš ujutro na kavu na rivu, uživaš i onda si za par minuta na penjalištu. To nema gotov nigdje na svijetu! Uz to je Split vrlo prijazan grad. Potencijal stijena je velik i tu se može još puno toga napraviti i ispenjati. Najbolja mi je bila stijena kod Trogira, koja nudi mogućnosti za uspone baš po mom ukusu.

Šta se Paklenice tiče, znamo da si tamo čest gost?
Penjanje u Paklenici obožavam, tamo sam počeo sa penjanjem 1983. godine.Nakon tog prvog perioda Paklenica je opet postala zanimljiva sa razvojem dugih sportskih smjerova, a posebno mi je draga zbog mog smjera Spider.

Kako je bilo stisnit Il Marattonetu?
E to je duga priča. Prije nego sam 1997. otišao u SAD ispenjat Just do it, pokušao sam i Marattonetu ali sam odlomio dva hvatišta. Srećom ta sam hvatišta pronašao ispod smjera i sačuvao. Nakon nekog vremena sam se vratio i zalijepio ih nazad odakle su ispala ali je u tom periodu bilo prevruće za popet taj smjer. Poslije penjanja u Americi i Just do it-a skoro dvije godine sam prestao penjati, znaš obitelj, posao, motori... i kad sam ponovo počeo bio sam 20 kg teži...i mogao sam se popet 6b. Polako je onda krenulo i poslije nekog vremena pokušao sam i Marattonetu, samo što mi se tad činila mnogo težom nego prije par godina. Uspio sam je popet, i bio sam posebno vesel jer sam mislio da više neću nikad penjat takve smjerove.

Možeš li usporedit penjanje u doba kad je Manolo ispenja Marattonetu sa današnjim penjanjem? Dosta su se prominili penjački trendovi, vrste smjerova koje se penju?
Pa da, smjerovi su tad bili većinom manje prevjesni sa sitnim grifovima, a danas se zbog razvoja natjecateljskog penjanja više traže dugi i jako prevjesni smjerovi. Marattoneta je u svoje vrime sigurno bila među top 5 smjerova na svitu.

Kako si uopće počea penjat?
Počea sam sa 12 godina, to je bilo u ono doba vrlo rano jer je bilo uobičajeno da se počne sa 16 godina. Krivotvoria sam potpis roditelja za dozvolu i tako počeo sa penjanjem.

E, to je i kod nas bilo popularno. Kakvi su ti danas planovi u penjanju? Kakve su ti želje, ciljevi?
Nisam više toliko ciljno usmjeren, nego jednostavno guštam. Najveća želja mi je ispenjat Bellavistu 8c u zapadnoj Cimi i slobodni uspon Spomina u Paklenici ali to malo teže. Kod mene dosta toga ovisi koliko ću imati vremena zbog posla i obitelji.

Jel bi volia da ti dica budu penjači?
Pa više bi volio da sin igra nogomet, a kćer da bude pjevačica. U penjanju nema love, a bez love se teško živi.

Daj neki savjet penjačima koji tek ulaze u ovaj sport?
Uživajte. Ako želite biti vrhunski onda je prva misao ujutro penjanje, zadnja prije spavanja penjanje, kad se probudite usred noći i morate na wc opet penjanje, a ako imate curu ili dečka....ma neću vam govorit...ali najvažnije je da uživate. U stvari nije bitno koliko teške smjerove penjete, jer veći gušt može bit za nekoga kad penje trojku od nekog ko penje 9a. Ne dozvolite da očekivanja unište vaš odnos prema penjanju i penjite kao da ste počeli jučer.

Poznat si kao ljubitelj dobrih auta. Koju bi mašinu preporučia ekipi Marulianusa?
Vozim Porshe zbog toga što ne mogu kupit Ferrari, dakle rađe ovaj zadnji.

Šta misliš o našoj web stranici?
Čini mi se vrlo zanimljiva. Dobro je to što je ažurna, ima novosti, a slabo je to, da sam se dosta namučio da sam isprintao skice smjerova.

Sredit ćemo to asu! Kad ćeš opet u Dalmaciju?
Uskoro