Sve je teže izbrojati koliko je smjerova u stinama Dalmacije uredia neumoran talijanski dvojac Pezzolato - Gojak. Međutim, još je teže na svitu uopće pronać tolike entuzijaste ka šta su njih dvoje. Prvi zajednički smjer im je bia Infinito u Anića kuku, a mi smo s njima porazgovarali nakon posljednje avanture u Biokovu, di su uredili najduži smjer u Hrvatskoj - Dalmatinski san. Dok smo mi pripremili interview oni su već dovršili 300 metara dug smjer The Passenger u Anića kuku - svaka im čast !

M Odakle vas dvoje u Biokovu?
Odgovor je jednostavan. Biokovo je prekrasno, puno odličnih stina. Odlična kombinacija mora i planine. Privuklo nas je.

M To je razumljivo ali ipak kako ste otkrili Biokovo, čuli ste od nekog?
Pa prošle godine smo zimi bili tu, u Dalmaciji. Bili smo u potrazi za novim, neotkrivenim lokacijama. Dalekozorom smo proučavali stinu i vratili smo se, evo i smjer je tu!

M Kako izgleda taj novi smjer?
Nalazi se u predjelu Bukovac u Biokovu, trebalo nam je 9 dana da ga uredimo, uključujući i par kišnih. Bia je to dug i naporan posa ali isplatilo se ka i uvik. Smjer se zove Dalmatinski san, dug 600m, težina je oko 6b.

M Vaš smjer je prvi zaspitani dugi smjer u Biokovu. Mislite li da će te svojim primjerom pokrenuti novi val uređivanja smjerova u pomalo zaboravljenom Biokovu?
Da, šta se spitanja tiče, istina je da je prvi koji je uređen na taj način, međutim penjači ga ne bi smjeli podcjenjivat radi toga jer planina je uvik planina, posebno ovdje u Biokovu! Što se novih smjerova tiče, mislimo da je naš smjer dobar primjer mlađim generacijama da počnu otvarati nove smjerove i da pri tome respektiraju stare linije!

M Lipo je vidit penjače koji se drže etičkih principa!
Svakako, to je vrlo bitno! Važno je prije uređenja novog smjera razmotrit cilu situaciju, da li se radi o nacionalnom parku, šta je sa životinjama, pregledat dokumentaciju o već postojećim smjerovima u tom dilu stine. Stariji smjerovi i penjači koji su tu penjali prije tebe se uvik tribaju poštovat.

M Vaše mišljenje o potencijalu Biokova i Dalmacije općenito?
Pa tu se nema šta komentirat! Hehe...imate jako puno kvalitetne stine na sve strane i sigurno će svakim danom biti još više novih smjerova i penjališta.

M Zanima nas ko vam financira svu opremu s kojom uređujete smjerove, plus putne troškove, benzinu? Jesu li kakvi sponzori u igri?
Nisu, nemamo sponzore. U Italiji ima jako puno dobrih penjača i teško je dobiti sponzore. Zbog toga jako puno radimo, noću i danju hehe...pa imamo svoje novce i sami kupujemo šta nam triba.

M Znači sve trošite na spitove?
Pa ostavimo nešto za lignje u Dinka! (op.a. gostionica u Starigradu Paklenici)

M Odakle tolika strast za bušenjem, i to baš višedužinskih smjerova?
Jednostavno. Par puta smo oboje imali neugodne situacije pri ponavljanju raznih smjerova drugih autora, pa smo odlučili da bi tribali sami počet bušit smjerove...

M Većina ljudi nezna koliko je naporno uredit višedužinski smjer, posebno ako se uređuje u vodstvu. Slažete li se?
Normalno je da onaj ko nikad nije uređiva smjer i nemože to zamislit. Bitnije je da oni koji idu bušit znaju u šta se upuštaju jer to je vrlo zahtjevan posao u svakom pogledu.

M I opasan?
Da, znaju se događat nevjerovatne stvari! Često se nađeš u velikom razmaku na potpuno nepoznatom terenu, loša su osiguranja, ponekad triba otpenjavat, ponekad se dogode i problemi sa bušilicom...gravitacija je veliki problem u tim trenucima!

M Dakle, Paolo buši, a Sara je logistika na sidrištu. Sara kako to sve izgleda iz tvoje perspektive?
Pa, moran priznat da je i to vrlo naporno, ponekad provedeš i po 20-ak minuta u potpuno istom položaju, totalno se ukočiš, a moran ostat vrlo koncentirana i pratit šta on gori radi, je li sve u redu. Dodajem mu opremu koju traži, vrlo je stresno. Posli kad sve to prođe i napokon idemo penjat smjer, brzo se zaborave sve te muke.

M U Paklenici u zadnje vrime nestaju pločice u dugim smjerovima, kako to komentirate?
To je veliki problem, a kod vas se tek počea pojavljivat. U poznatijim svjetskim penjalištima, naprimjer Arcu, često dolaze penjači iz siromašnijih krajeva svita koji skupe sa sobom sve šta nađu u smjeru. Teško je tome stat na kraj...Mi lopove nikad nismo vidil na djelu, a i bolje da nismo!

M Koji su vam planovi, nakon ove Biokovske akcije?
Trenutno su svi naši planovi vezani za vaše Hrvatske stine, tu imamo puno još neostvarenih želja i linija. Voljeli bi, ako politička situacija dopusti, jednom prilikom posjetit Crnu Goru, područje Durmitora. Tamo smo čuli da ima vrhunskih lokacija. Trenutno je bolje pričekat, šta se toga tiče.

M Puno vam hvala na razgovoru i svaka čast na svemu! Kad se opet vidimo?
Sljedeći vikend!