Da se kojim slučajem u penjanju, kao u klizanju, ocjenjuje umjetnički dojam, Natalija bi sigurno za svoju izvedbu dobijala maksimalne ocjene. Međutim, to je samo jedna od vrlina koje krase ovu mladu slovensku penjačicu za koju, na prvi pogled, nikad ne bi rekli u kakvu se zvjerku na stini može pritvorit.

Naši penjači često popričaju s njom kad se sretnu po svjetskim natjecanjima, a zadnji put su to učinili nedavno u Mišjoj peći. Tamo su imali priliku uživo pratit njezin uspon u svom najtežem smjeru do sad -  Histeriji (8c+), kojim je postala 4. žena u povijesti sa ispenjanom ocjenom te težine.

Skoromna Nata je nedugo nakon toga na treningu uganila gležanj - evo što nam je imala reć...

Živila Nato! Je li noga bolje?
Ja, gležanj ide na bolje! Nadam se da ću ubrzo počet penjat i normalno hodat na desnu nogu jer sam trenutno i dalje na štakama. Nadam se ću ipak ić na natjecanje u Hall za 2 tjedna (op.a. Svjetski kup bouldering)!

Ajde biće valjda! Reci nam vezano za Histeriju. Smjer si prvi put isprobala u studenom 2007..Koliko ti je dana tribalo za popet ga?
Histeriju sam isprovala prvi put krajem studenog nakon što je završila natjecateljska sezona. Ukupno sam je u tom periodu penjala sedam dana, pa sam je radi perioda pauze oko Nove godine jedno vrijeme pustila na miru. Vratila sam se u smjer krajem veljače i popela sam ga nakon tri neuspješna pokušaja!:)

Rispekt! Možeš li nam malo opisati smjer i reć što ti je predstavljalo najveći problem?
Najtežji mi je bio sami detalj smjera od tri glavna pokreta, deset metara ispod vrha. Tamo sam često padala, dok mi ostatak smjera nije predstavljao neki problem. Na dan kad sem ga popela po prvi put sam uspijela proć kroz taj detalj i iz komada doći do vrha!

Da li si imala mentalnu barijeru s obzirom da je to level kojeg ranije nisi ispenjala, a ipak i ni jedna Slovenka prije tebe? Kako se u nas kaže, probijala si led!  
Pa, najveći su mi presing stvarale kamere koje su  me snimale od prvog dana, pa sve do 26. ožujka kada sam smjer ispenjala (op.a.materijal će se iskoristit za dokumentarni film). S drugim se nisam posebno opterećivala jer mi se nije bio cilj dokazivati pred slovenskom i drugom publikom nego jednostavno popet smjer za svoj gušt i pokušat snimit taj veliki trenutak!

Je, sigurno nije lako kad kamera bulji cili dan u tebe!
Istina, bilo je i trenutaka kad bi mi se prikrala i razmišljanja tipa hoću li uspjet, kako će sve završit ali kao što sam rekla kamera je, uz naravno smjer, bila moj najveći izazov. Drago mi je da sam uz sebe imala čudesnu ekipu, koja me stalno podupirala i super smo se slagali oko svega.

Što bi bilo sa scenarijem filma da kojim slučajem nisi popela smjer?
Da mi nije uspjelo do kraja ožujka, jedno vrijeme bi ga pustila s obzirom da ubrzo počinje natjecateljska sezona, a natjecanja su moj glavni cilj na koji sam usmjerena. U tom slučaju i film bi malo pričekao sa daljnjim snimanjem!

Sve svoje teške smjerove si rješila vrlo brzo i u pauzama između natjecanja. Jesi li razmišljala da možda nađeš smjer za kojeg ćeš zaista morat dat svoj maksimum ili misliš da si to već dala u Histeriji?
U prirodi vrlo malo penjem i da se nisam odlučila za snimanje ovog filma, penjala bi još i manje. Nekome je to sigurno teško razumjeti ali trenutno su sve moje želje i svaki dio mene usmjereni prema natjecanjima, boulderu i leadu. Mislim da bi, ako se više posvetim stijeni sigurno mogla popeti i teži smjer. Da budem iskrena, volila bi nakon završetka natjecateljske karijere popet Martina Krpana u Mišjoj peći (op.a. težine 9a)!

Opla, ludilo! To je poznati smjer za mušku elitu, lipo bi bilo vidit i neku curu u njemu!
Da! Što se tiče muške elite, ja to ne shvaćam ozbiljno jer se ne zabrinjavam puno da li je neka smjer muška ili ženska. Dapače, mislim da je jedan od razloga što me Martin Krpan toliko vuče upravo taj što sam čula da je baš prava muška smjer hehe! Mislim da svak od nas ima neke svoje prednosti. Dečki su snažniji, cure su gibljivije i imaju generalno bolji osjećaj za gibanje i intuiciju. Ako znaš svoje prednosti pravilno iskoristit možeš popet svašta!

Kako je bilo sa Histerijom što se toga tiče? Prije tebe popela su je samo tri jaka muška penjača - Matej Sova (op.a. uredio smjer 2002., popeo ga 2004.), Adam Ondra (op.a. 4 pokušaja u 2006.) i Tomas Mrazek (op.a. prokomentirao ga kao hard, 2008.) - reklo bi se još jedan "muški" smjer!
Istina, prije nego sam krenula u smjer, posavjetovala sam se sa Sovom da li možda ima neki pretjerano dug pokret koji bi mi mogao stvorit prevelike probleme i njemu se činilo da nema, a tako je i bilo. Inače, za film smo trebali smjer u centralnom dijelu Mišje peći i ta linija stvarno izgleda fenomenalno. Odmah sam vidjela da je dobra i za mene i za film, pa je to bio osnovni razlog zašto sam penjala upravo Histeriju.

Najbolji svjetski penjači se uvelike razlikuju u fizičkoj građi. Ima ih svakakvih, a natjecatelji su uglavnom vrlo mršave konstitucije. Tvoj komentar?
Istina je da su najbolji penjači većinom suhi i nižeg rasta, a za sebe mi mogla reći da ne spadam u prve ali zato sigurno spadam u ove druge (op.a. 156cm, 49kg). Mislim da je u našem sportu malo previše zastupljeno to mišljenje kako treba bit skroz mršav, da ne kažem anoreksičan jer sam sigurna da se može dobro penjat i ako si nešto teži ili ako si nešto viši. Osobno jedem sve i volim dobro pojest. Istina je da moram paziti koliko i šta jedem jer mi se vrlo brzo primi ali to je uglavnom stvar moje konstitucije. Nekad mi to ide na živce ali rađe se počastim sa nečim slatkim, pa posli otiđem protrčat na svježi zrak nego da cijeli dan gladujem i ništa ne jedem!

To legendo, i mi Dalmatinci ne trpimo glad, a bome ni žeđ! Reci nam, s obzirom da za koji dan započinje natjecateljska sezona. Jedna si od rjetkih koja se uspješno natječe dvi glavne discipline svjetskog kupa - kako to uspjevaš i odakle ti toliko energije (op.a. samo u ovoj sezoni je očekuje skoro 20 svjetskih natjecanja)?
Prošle godine sam se odlučila natjecat u obe discipline i ove godine ću pokušat ponovo! Bilo je naporno ali vrlo poučno i zanimljivo! Moj moto glede toga je - sad ili nikad! Sigurno se neću natjecat još predugo i dok znam da mi je moguće bit u samom vrhu u svim disciplinama, tako ću se i natjecat. Borit ću se za postolje na svakom natjecanju na kojeg dođem!


Sigurno se nije lako pripremati za obe discipline. Di treniraš i kako to otprilike izgleda? Da li se za sve pripremaš na boulderu?
Moj trening je u potpunosti prilagođen pripremi za obe discipline i otpilike 95% njega se odvija na boulder stijeni mog kluba u Kranju. S obzirom da nemamo velike penjačke dvorane, mogućnost za trening na lead stini u Sloveniji je vrlo mala, pa se nekoliko puta godišnje zaletimo na stijenu u Salzburg, Imst ili Innsbruck (op.a. pozdrav Čiki!).

Pripremni period za ovogodišnju natjecateljsku sezonu ti je u jednom trenutku malo zakomplicirao i situaciju oko Histerije?
Da, uz teške treninge sam penjala i Histeriju, pa sam je nekoliko puta pokušala ispenjat u vrlo umornom stanju. Priznajem da sam u tim trenucima malo podcjenila samu smjer. Upravo jedan od glavnih razloga zašto sam smjer popela baš taj dan je što sam uzela dva dana odmora prije toga i 100% sam odlučila da ću je, kad uđem u nju, penjat bez ikakvih izgovora!

Za kraj, možeš li nam reći s obzirom da si svjetska klasa i imaš dobre sponzore, da li je moguće živjeti od penjanja?
Od penjanja, na dugi rok, trenutno nije moguće živjeti. Daleko smo još od tenisača, nogometaša, golfera i ostalih. Jednostavno nismo tako medijski praćen sport da bi se tu vrtilo više novca od kojeg bi onda penjači mogli živjeti. Ako si nekoliko godina u svjetskom vrhu i imaš dobre sponzore može se zaraditi ali da od toga možeš živjeti do kraja života - to je utopija! Ja imam dobre sponzore, od kojih se posebno moram zahvaliti Red Bull-u koji financira i film kojeg snimamo, a ako se na svjetskim kupovima uvrstim među prvih šest dobijam i novčane nagrade koje nisu tajna. Minimalne nagradne svote su 1.mjesto: 2400eur, 2.mesto:1200eur, 3.mesto:800eur, 4.mesto:400eur, 5.mesto:250eur i 6. mesto:150eur.

Natalija, puno hvala za interview i želimo ti sve najbolje u nastavku penjačke karijere!
Hvala vama! Želim vam puno penjačkog zadovoljstva!