{jcomments on}Bapsi & Troga u Ondre!

Zanimljivu reportažu pripremila nam je Barbara Gilić Bapsi koja je sa Antoniom Trogrlićem Trogom i ostalim Hrvatima pohodila misto koje čak i Perija Putnik nije posjetia - češki pješčenjak! Defitivino cool i definitivno epic...

Od 25.9. do 2.10. održavao se prvi od pet tjedana planinarstva i penjanja u  sklopu programa 'Penjanje za sve', projekt financiran preko Erasmus+ programa. Na projektu sudjeluju penjači iz Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Češke, Mađarske i Italije, a prvi susret se odvio u Adršpachu u Češkoj.
Iz Hrvatske je išla vesela petnaestorka. Nakon 13 sati vožnje 'luksuznim' minibusom stigli smo u pansion odmah na prezentaciju o penjalištu i o češkom stilu penjanja. Svi smo ostali zatečeni  i vidili smo u koju kašu smo se uvalili. Ukratko karakteristike penjanja na češkim pješćenjačkim tornjevima: pukotine, kamini, položeno, nema hvatišta, zabranjeno korištenje magnezija i  najbolje od svega - nema spitova, nego se koriste veliki metalni prsteni na kojima su jako, jako, jako štedili. U smjeru od 20 metara su prosječno 2 ringa, ako i to. A ako smjer slučajno ima više od tri ringa znači da je jako težak. Ako slučajno ima i magnezija znači da je ekstremno  težak, pošto je magnezij dozvoljen samo u teškim smjerovima. Za međuosiguranja između ringova koriste monkey's fist, UFO-e i slingove jer metalna oprema nije dopuštena da ne ošteti pješćenjak. Uglavnom, odma smo skužili da su Česi 'malo' luđi penjači jer izgleda da se natječu tko će popet smjer u što opasnijem stilu na primjer bosi ili s korištenjem što manje osiguranja.

Kroz idućih par dana neki su se odvažili postavljat (više odgovara riječ solirat) i neke teže smjerove, neki su se borili s pukotinama, kaminima i pločama a neki su otkrili i boulder područje. Organizatori su se potrudili da obiđemo što više penjališta i da osjetimo pješčenjak i probamo se barem malo naviknit na skroz drugačiji stil penjanja. Prvih par dana se svima vidio strah i uzbuđenje na licima jer nikome nije bilo svejedno penjat tako neosigurane smjerove. Svi smjerovi su jako tehnički, skoro pa sve ovisi o radu nogama tako da su se stalno čuli savjeti Čeških penjača:  'Trust your feet, believe in yourself, head is everything, just go...' i ostali jako korisni komentari. Cijeli tjedan smo iskušavali svoje granice, ali uglavnom ne one fizičke već one puno bitnije - mentalne i mislim da smo na kraju svi uživali. Penjali smo na penjalištima Adršpach, Križovi vrch, Teplice nad Metulji i neki su  jedva dočekali otić na bouldering u Ostaš. Ogromna šuma krcata vrhunskim boulderima di god se okreneš. Boulderi su svih stilova, od krimpova u prevjesu, slouperastih prečki, zeznutih top-outa tzv.guzlanja pa sve do stropova i mini pećina. Pošto smo stigli vidit samo jako mali dio bouldera odlučili smo da ćemo uskoro morat organizirat rock trip u Ostaš. Nakon cjelodnevne penjanja, navečer smo imali prezentacije o penjanju u Češkoj i druženja uz češku pivu di smo upoznali penjače iz ostalih država, pivali češke narodne, igrali pantomime i gledali penjačke filmiće.
Tijekom cijelog tjedna su se održavale radionice na kojima se raspravljalo o raznim temama povezanih uz napredak i promociju penjanja. Saznali smo o sustavima penjačkih i planinarskih saveza svake države sudionice. Vidjeli smo kako svaka država ima različit problem, ali i različito rješenje i pomoću svih dobivenih informacija bi svi zajedno trebali naći najbolje rješenje. Tako da mislim da je to i najbitniji cilj ovog projekta, uz upoznavanje i posjećivanje drugih država, odnosno penjališta.

Sve u svemu, svi smo se odlično zabavili, napenjali, upoznali novih ljudi i vratili s jednim nezaboravnim iskustvom.