Registracija
Login

Albaraccin 2018.!

admin
20.12.2018.
106 pregleda
Nema komentara

Albaraccin 2018.!

{jcomments on}Oktet guštao u životu!

Ekipa se vratil sa turneje po čarobnom Albaraccinu, u Španjolskoj! Teško je dočarati sve šta se tamo događalo ali citirat ćemo Branka Kragića "...uživalo se u životu i putovanju!". Jučer u redakciji Darla Civitico nudi literalni uradak kojeg objavljujemo u nastavku - bravo Darla:

"Originalna četvorka koja je bila na popisu za put su Nikola Kramarić, Luka Trumbić, Branko Kragić te  Matko Odak. Mjesec dana iza njihovog dogovora javlja se preostali dio izabrane ekipe za put ( Ava Marušić, Luka Kivela, Salih Mulaosmanović te ja). Ava kao prava žena organizira smještaj za ekipu i sve je spremno.

Krenuli smo 2.12 oko podne i nalazimo se malo izvan Splita za Kivelino prvo udaranje slike. Išli smo u dvi naveze. Kivela, Ava, Salih i ja u jednom te Nikola, Branko, Matko i Tumba u drugom autu. Put je bio dobar, ne previše naporan. Po dolasku u Valenciju i nakon rješavanja rent a cara vade se pare i kupuju se prve pive jer put do Albarracina traje cca 2 h. Dolaskom u stan vadimo škare i aparat za šišanje i Matko već ima novu frizuru. Legli smo oko 3:00 i tribali se dignuti  oko 9 da bismo oko 10:30 bili na stijeni, no kao i inače, to je bila samo ideja na kraju.

Jutro je donijelo pogled gdje se vidi samo narančasta boja prirode. Put do penjališta je očaravajuć. Mješavina predivno zelenih stabala uz predivan pješčenjak narančaste boje bacao je sve nasu trans i pitali smo se da li je uopće sve ovo moguće. Nije bilo pretjerano ljudi ali znalo se naići na nekoga. Uz penjanje,  ciljela ekipa je imala iskren osmjeh jer penjanje je srića. Nakon par dana penjanja, dovelo je do toga da smo se svi počeli kljukati tableticama protiv bolova jer jednostavno to tako biva. Od ketonala i andola pa do vitamina C i magnezija. Kokteli su bili napravljeni a mi nikada jači. Pred kraj ozljeđujem ovojnicu tetive ali bandažiram i kažem NIJE GOTOVO, TEK JE POČELO i potvrđujem ocjenu 7a gdje zadnji dan popucaše do kraja.  Matko u svom filmu i udiše blagodati prirode i preživi putovanje sa svom kožom. Ostali dio ekipe potrošio je kožu i morali su tempirati zadnjih par dana. Ava kao prava motkašica sređuje obje ruke radi mantela i čekamo da nam kaže kako je sada. Još ne znamo što je s time ali vjerujemo da će biti dobro. Branko u prvom pokušaju Zarzamore (7a stand start)  na početku putovanja krivo namješta nogu na mantelu i zezne koljeno.  Odlučuje šepajući tražiti smjerove bez kačenja lijeve pete i mantela.  Baranko uz ketonale se jako dobro držao. Salih dolazi sa ozljeđenim ramenom ali uz Kivelinu pomoć lijepi na sebe kinesitape i preživljava.


Kako su dani prolazili tako smo krenuli vaditi svoje papiriće.
Kivela vadi tick list i izbacuje linije kao aseve iz rukava  i nabraja što će popeti. Najteže što je popeo je El Camino del exceso ( 8a) na bolesne kompresije, bar nešto što mu ide uz salsu.
Nikola penje Zombi Nation i daje ocjenu 8a, baš kao pravi zombi daje ispriku što je malen i ispričava se na prevelikom broju pokušaja.
Trumbić je popeo  Cosmos (8a) i kaže da je smjerčina i po. Pokušao je počastiti ekipu iza ali nas nije išlo. Bravo Trumba.
Salih popeo je Zarzamoru ( low start 7c).  Smjer je predivan i stvarno ga je tribalo herojski odraditi.
Branko nije odradio svoj pushing the limit ali stišće o' Dinamismo i daje ocjenu 7a+. Kaze da ne može bolje jer ga uništila sezona u uredu.
Ava i ja pronalazimo Megamantel ocjene 7a i penjemo ga iz par pokušaja. Kažemo da je soft i mislimo se hoćemo li ga uopće staviti na popis popetih smjerova. Par dana iza putovanja zove Branko i javlja nam da imamo još jedan 7a TEC-B17-L2 u stropu za kojeg smo smatale da je dosta lakši. Potrebno je napomenuti novootkrivenu Avinu ljubav prema mantelima.
A naš Matko Odak penje i ne penje, ovisi o danu. Rekao je da mu se još ljulja od 6 mjeseci provedenom na brodu ali da su pive utjeha za taj teror. Prati trojac ( Branka, Avu i mene) i stišće koliko može. Ne zna se što je popeo jer ni on sam ne zna. Falio si nam Matko:)

Najteže je opisati kako je to sve izgledalo jer riječima su neke stvari neopisive ali definitivno da možemo, vratili bi se. Tišina, ljubazni ljudi, dobri burgeri u La Zahore (penjački pub) i jeftine pive su definitivno plus tome. Hrana nije skupa, i svakako uz preporuku lokalaca možete naći dobre restorane za jako jako prihvatljivu cijenu."

>>> Did dodatno preporučuje - Fejs reportažu SPKa Zona sa fotografijama by Branko Kragić

Podjeli članak na društvenim  mrežama

Komentari

Odgovori

spk marulianus

Najpopularnije

Najpopularnije

cross