Trio na okupu...
Pehi, Rico...i Micika u detalju!
Micika & prijatelji!
Donosimo report sa ovogodišnjeg boulder natjecanja u Mostaru - Memorijal Borisa Trajkovskog, kojeg redovito pohode splitski asevi, među njima i birana Marulova imena kao što su - Josip Vukušić Rico, Marko Pehar Pehi, Nikola Kramarić Niksi ali i Marijana Babić Micika, ovogodišnja slavodobitnica u ženskoj konkurenciji!
Mostar Calling
(by Marijana Babić Micika)
Krenusmo tako ja, Rico i Pehar iz kišnog Splita grada u kišni Mostar grad. Uz malo kruženja, poziva hodže na molitvu iz obližnjih minareta i beskonačnih prometnih prekršaja nađemo dvoranu u jednom od hangara kampusa. Uđemo i smiješak neprimjetno obuzme naša lica. Ostavljamo stvari. Ja u šali pitan oće li se vrata zatvorit kad se krene penjat jer je onako..ladno?, a naš dragi Vedran kaže: ˝Pih, Dalmatinka! Nije navikla!˝ (falati haha)
Krenemo se zagrijavat, dvorana se popunjava i kroz priču, zezanciju i proučavanje smjerova dođe 14h, blažena vrata se zatvore, puls se lagano ubrza i kreće penjanje.
Smjerovi su bili vrhunski i težinski savršeno pogođeni. Bilo je po 5 smjerova u 4 težine, bez križanja i međusobnih smetanja. Od tih 20 smjerova svi su bili sit-start a barem 15 ih je bilo sa čokiranjen pete da bi se uopće došlo do topa. Bilo je svega: volumena, statike, namištanja, slopera, rastezanja prepona, čokiranja, dinamike, stiskanja guza i trbušnih, stropa, guzlanja uz ploču a to sve je bilo popraćeno deranjen, navijanjen, psovkama, živciranjen, improviziranjen i neizostavnim besama kako i priliči jednom natjecanjuJ
Penjalo se 3h i komentari su bili: ˝Pffff, imamo 3 ure! Ludilo! Bit će nam i previše!˝
Moš mislit! Stari moj, stiskalo se i navijalo do zadnje sekunde! Ma vrhunska atmosfera je bila od početka do kraja uz ludilo muziku, moran primijetit. U dvorani smo srili i našega Niksija, Darlu, Trogu i još neke penjače kojima nažalost neznan ime al' znan da su iz CAF-a J Bia je jedan crveni smjer u donjem kantunu koji je muški dio populacije izluđiva. U oblaku magnezija sve je vrvilo od pokušaja. Ali ni to nije bia problem našem trojcu koji su ga i riješili: Rico-Pehi-Niksi. Bravo! Bilo je lipo gledat kako se crvenite i skačete i ispadate i skačete i ispadate… 😀
Onda je slijedilo zbrajanje, red proglašenja, red pljeska, red proglašenja i red pljeska.
Naši dragi Mostarci su bili i više nego pravi pravcati domaćini. Zajedno s ekipom iz raznih dijelova BiH, smistili su nas u srce grada uz lipu zelenu Neretvu u prostorije kluba, omogućili nam parking i spužve za spavanje, bilo je pive, vina, rakije. Svako toliko se vrtilo pitanje jeli sve OK, triba li vam išta? Ma zakon ste!!
Bez slomljenih ruku i nogu prilikom prilaženja kišnog starog mosta i starog centra prethodne večeri, budimo se ujutro, završni đir po gradu uz kafu i ćevape sa domaćin kajmakon i uz upute lokalaca idemo u Blagaj na mini izlet bez penjanja ipak.
Na izmaku dana, mirni, zadovoljni i umorni vraćamo se doma uz obećanje domaćinima da ćemo se opet vidit!
Fala Vedranu i ekipici koja nas je tako lipo primila i ugostila! Svaka čast! Bilo nan je lipo i vidimo se jopet : )
Seniori:
1.Samir Repeša
2.Toni Kuntić Miličević
3.Nikola Kramarić
Seniorke:
1.Marijana Babić
2.Aida Čatić
3.Martina Martić
{jcomments on}
>>> Foto:
Akcija |
Rico Uvik atraktivan! |
Marijana Uskladila je boju odjeće sa bojom hvatišta! |
Pehi Šta tek reć za Pehara Pehija Marka?! |
... Micika se ne šali! |
... Jedna rič: IZGLEDANJE! |
Morfo? |
... |
Got back? :-) |