{jcomments on}Sa starog kontinenta ...

Čovik koji je odrasta nedaleko solinskog rotora, arhitektonskog čuda di se račvaju staze do (skoro) svih splitskih penjališta, ponovo je u top formi! Bez dlake na jeziku Putnik i Mare donose tekst i fotografije koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim! Uvjerite se sami...

Dragi Dide Marule! Evo ti se javljan teška srca da smo se vratili iz Maroka iako to nismo tili i sve smo napravili da bar malo odgodimo povratak!
Zadnju večer prije leta nazad vozikali smo se Nadorom u rane jutarnje sate, ka ono tražeći neki smještaj na par sati. U biti podsvjesno smo tražili da nas zaustave panduri  i pitaju nas vozačke dozvole koje nemamo, niti smo ih imali kad smo stigli u Maroko, pa da pogledaju na ugovor od rent a cara i vide da ja uopće nebi triba vozit to auto nego Mario i da nas onda oni malo prcaju kako to samo panduri na svin meridijanima znaju u sitni noćni sat. Srićon taj momenat mazohizma i izazivanja Fortune nije dugo potraja pa san onda počea jako lošin francuskin lagat da mi je vozačka valjda ostala negdi puten od Marrakecha i pravit se da je tražin iako san dobro zna da mi je vozačka u autu ali u Zadru. Nakon dosta vijećanja jedan je bia za to da nas se pošalje nazad u Marrakech i da izvolimo to rješit kako znamo, drugi je bia neodlučan a treći je bia za puštanje jer letimo za par sati i našon srićon ovi zadnji je bia najveći autoritet pa je bilo po njegovome i tako smo opet završili na cesti očajnički tražeći  neki smještaj. Hotel Central koji smo kasnije našli je bia vrh onoga šta Maroko nudi u pogledu žohara, smrada i šporkice ali u tu uru nije bilo biranja, tribalo je malo doć sebi, ubit oko 2-3 ure i trčat na aerodrom.
Nakon Maroka doma mi se pari ka Švicarska di sve funkcionira po pravilima i dogovoru za razliku od doli di vrime ne postoji.
Što reći? Prišli smo oko 3000 km vlakon i autom. Svjedočili ekscesu u busu  čin smo sletili, hodali po živon labirintu Fesa i tamo čin smo došli gledali babu kako piša usrid bila dana nasrid najprometnije ulice, okusili najluđi trg na svitu Djemaa el Fna u Marrakechu, obradovali lokalce Jegerom, penjali u Todra Gorge-u, oduševili se kamenim formacijama u Dades Gorge-u, nažuljali guzice na devama a Marina me i zapišala, donili kišu u Saharu, spavali slatko u šatoru od devine dlake, cjenkali se a Mariolu lokalci zbog brutalnog cjenkanja i zelenih očiju prozvali berberkom, popili stolitar čaja od mente, vidili majmune u šumi, spavali u najšporkijem i najčišćem što Maroko nudi za 50-70 kn po glavi, chill-ali u prekrasnom Chefchaouenu i prozujali divljim Rifom, sreli pajdu bivšeg Unproforca koji priča hrvatski ka da je naš, vozili se u taxijima sa miljun kilometara, zaboravili poslat razglednice i još puno toga. Dide moj doživili smo masu lipih i koji ružni momenat i jedva se čekamo vratit. Evo još i par slija, al samo do Sahare koja nije imala milosti za naše aparate 😉

P.S.Dide ljubi nan puno Babu!

Mare, Mario i Perija